Prikazani su te večeri filmovi Tomislav Gotovac, jednominutna šestobrzinska kompilacija fotografija, dokumenata i predmeta koji su obilježili njegov život, Kuda idemo ne pitajte snimljen 1966. godine u zagrebačkoj Deželićevoj ulici iz kolica s jednim kotačem u kojima su kotrljali snimatelja Anđelka Habazina, 29 koji je dobio ime po broju zgrade u Krajiškoj u kojoj je Gotovac živio s roditeljima i sestrom, snimljen u diskretnim bojama s balkona i bilježeći događanja u dvorištu, poput sušenja rublja i uređenja cvjetnjaka, i s Tomovim intervencijama na filmskoj traci koje navode na promišljanja o protoku i o crvotočini vremena te T iz 1969. godine, s licima njegove majke, sestre i žena koje su ostavile traga u njegovu životu, u kojem se lijepo vidi da je Tomislav bio mamin sin, čak i fizički izrazito njoj nalik, s istim očima, pokretima i osmijehom, a svakako ponajviše s istim sklonostima i afinitetima prema umjetnosti uopće, i filmu posebno.