Situacija nije nimalo slučajno ovakva: politika je kaos iz državnog rezona, pa informacijski kaos ima jasnu svrhu: onemogućiti ne samo razumijevanje toga što se u društvu zbiva, već i shvaćanje onoga cui bono?, za čije se dobro zbiva to što se dešava?

Evo stoga nekoliko tekstova o ovom poslu koji se odvija daleko od očiju javnosti, daleko od naslovnih stranica naših vodećih dnevnih i tjednih listova, očito iz nekog i nečijeg posebnog interesa: cui bono, treba se zapitati, i odgovori će se ukazati sami

Hrvatska vojska triba lipo odma na vojne manevre (ono da pokaze NATO standarde) doli negdi oko Savurdije itd pa da vidimo " cui bono ' i da vidimo kompromise:)

Najvaznije pitanje koje nitko ne pita i na koje niko u hrvatskoj Vladi ne trazi odgovor je " CUI BONO? "

I, kao i uvjek: Cui bono?

Ističe da bi se prema načelu " Cui bono " ili " tko ima koristi " u slučaju uhićenja Boljkovca mogla uzeti u obzir pozicija ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka.

Staro načelo rimskog prava za prosudbu pojedinih pravnih rješenja jest: cui bono, odnosno u čiju korist?

Chomski - Cui bono? Ciceron (Koja je korist? ili danas: Slijedite trag novca) - Ne slažem se s onim što govorite, ali po cijenu smrti ću braniti vaše pravo da to kažete./Mislite i pustite druge da misle svoje. Voltaire - Cenzori su poput duševnih bolesnika: brkaju zbilju i iluziju. D.

Pitajući se: Cui bono?, u čiju se korist dakle u hrvatskim medijima prešućuje čega nema u medijima, ne postoji ili laže - zlorabeći predrasudu javnosti da je sam čin objavljivanja jamstvo istinitosti objavljenog pogledajmo na dva primjera čega to u hrvatskim medijima nema, a trebalo bi biti, a čega ima, samo zato da prikrije istina.

" cui bono " treba se pitati kod svakog takvog ili sličnog događaja... ne radi se samo o tome, da je netko mogao zgrnuti stotine milijuna, nego ovakve stvari odlično služe kontrolorima za još čvršću kontrolu interneta prikaži cijeli komentar

1 - Prvi se javlja Cui Bono koji je uvjeren da je topic otvoren iz šale, jer, pretpostavljam, ne može ozbiljno povjerovati da netko podržaje apsurdni i marginalni stav o bezvrijednosti ljudi

I, ako tu ima ikakve istine koja se pokušava zataškati svođenjem ili hiperbolizacijom ad absurdum, postavlja se to meni tako drago i važno pitanje: Cui bono?

U ovakvoj situaciji moramo se zapitati - Cui bono?

lesinarenje i gradenje politickih karijera nad pojedinacinim slucajevima, uhljebljivanje na drzavnu sisu, spin, manipulacija, senzacionalizam, neprofesionalnost i skupljanje prejeftinih dnevnopolitickih bodova nisu nikakve " tekovine demokracije i civiliziranog svijeta ". netko tko u hrvatskoj u godini 2012. javno, kao politicka osoba, izjavi " a sutra mozda talijani " je nista drugo do trecerazredni pseudo-intelektualni krs i ako nista drugo jednak je (u konacnici) upravo onima koji iskazuju netrpeljivost prema drugacijem. mozes se slobodno posrati na takvog politicara i jao si ga onome za cija prava ce se takav " demokrat " boriti. jebes takvu " demokraciju " jer to demokracija uopce nije. to je sprdacina. kao sto je i cijeli ovaj slucaj. i? na kraju price? cui bono? da li romi? da li ljudi iz skabrnje? da li drustvo? ne. vec trecerazredni, nesposobni, polu - burzujski pseudo-intelektualni krs sa tv ekrana iz saborske klupe kojem se posao ionako sastoji od profesionalnog laganja i polu-profesionalne glume. no, mozda previse ocekujem od jednog ispodprosjecnog post-komunistickog, jugoistocno-europskog drustva. mozda su takvi krsevi i fuseri najbolje sto imamo. uz primitivce imamo i suftersku kvazi intelektualnu i politicku elitu. i jao si ga i romima i skabrnjanima uz takve politicare, politologe, socijologe, novinare, borce za prava i glasace. cast iznimkama. kojih ima valjda tri. i to ako.

cui bono jednostavno, ne mozes nekoga izostaviti ako ima znanje o necemu o cemu ti mozda nemas

cui bono, vjeruj mi da neke stvari je nemoguce prepricati i objasniti onima koji nisu sudjelovali u jednoj takvoj nesreci kakva je rat i na kraju, ratnik, vojnik i branitelj su 3 razlicita pojma:)

Kada se to dogodi, kada se ukaže potreba ' za takvom državnom klasifikacijom, treba izoštriti oko i naćuliti uho, i postaviti pitanje cui bono, odnosno unaprijed posumnjati zadovoljava li državna komisija ili institucija nečije partikularne interese pod okriljem navodnog općeg dobra '.

Sve u svemu, cui bono, po mom mišljenju samo na kozmološkoj razini uspijeva dodirnuti Jonovu tezu, ali nikako na društvenoj, na koju Jon cilja, što postaje očiglednije iz njegovih postova koji slijede.

Da malo razmislimo cui bono, tj. za čije dobro...

Nikako da se odgovori: Cui bono?

Cui bono?,« završava esej Patrick Foy.

U Hrvatskoj i inače s naručiteljima nemamo sreće, nikako da im vidimo lice, no ponešto se ipak može shvatiti zapitamo li se: Cui bono?

Tko je zapravo PR-agencija Marka Perkovića Thompsona, cui bono?

Cui bono u čiju korist? pitali bi se stari Latini.

Dakle, i u ovom slučaju vrijedi pitati cui bono (za koje dobro) nešto činiš čovječe?

13. U starom Rimu dok je još bio Republika rimski suci su pitali« cui bono »« Tko dobiva »odnosno« Tko profitira »ili« Tko ima koristi »od tog zlodjela.

Kao treću pogrešku u Jonovom upisu, cui bono navodi da ljudi možda i nisu funkcionalno značajni za razvoj svemira, ali da tako gledano nisu ni vrijedniji niti nevrijedniji od ostalih oblika života.