Ide baka u selo.Kupuje baka lampione, u cvjećaru ide naručiti cvijeće, više ti baka nemože ni sitnicu dati, sjetila se baka kada ti je kupovala po neznam koji put bananka, a ti onako vesela, onako malena kada sam te pitala šta ću bti kupiti: kupi mi bako neku sitnicu, samo nemoj, molim te bananka... Nasmijala se baka pametnoj svojoj i dugo se šalila sa tobom o tome.Ne kupuje baka više za tebe ni slatkiše, ni gricklaice, ni sokiće... Kupuje baka, jadna ja, lampione, da ti svijetle oko malenoga groba... Prošetala baka teškog koraka do tebe, da te obiđe, da se s tobom napriča... Sjela sam, s tobom se ispričala, a ti mi ne odgovaraš, samo me slušaš i slušaš... Plačem, pričam, pitam i tebe i sebe šta ti se dogodilo zlato moje, šta ti se dogodi anđele moj, zašto nas ostavi u tuzi i bolu, dali će nam ikada biti lakše... Neće, dok god živimo uvijek će nam biti teško, uvijek ćeš živjeti u našim srcima.Sve smo ti dali i svoje srce bi ti baka dala da ti budeš sada ovdje, a tu gdje si ti.Kupila baka " Jutarnji list " i slučajno pročita: Roberta nije umrla od trovanja ". Od ćega si umrla tako naglo jedino moje, dali su doktori pogriješili, dali ćemo ikada saznati, zašto si vječno zaspala, ćijom si greškom sada tu, gdje jesi... Volim te Roberta, volim te