Sa ceste preorane, sa mrtvih psina što im djeca naša sudiše, kad oci uznesem uz tvoje kosate strane, u mom srcu - ko u tvom gnijezdu - jedno ptice prokljuvava, jedna vjera procvjetava: Ti si moje sinove, ti si, sele, svoje džinove u pletenice zelene savila, pa cutiš nad Knešpoljem i obrve teške sastavljaš i u srcu, ko u kotlu plamenom, miješaš svetu osvetu