Povijesna je zadaća 19. dalmatinske divizije ispunjena, Zadar je vraćen matici Hrvatskoj.Za povijest naroda Dalmacije i Hrvatske, i uopće, od posebnog je značenja oslobođenje Zadra, koji je od 1918. do kapitulacije Italije u rujnu 1943. pod talijanskom okupacijom i upravom.

Naprotiv, od partizanske su vojske nevjerojatno brzo vojno poraženi na bojnom polju, na prilazima samom gradu, skoro sve od samih Dalmatinaca, preko 90 posto Hrvata, pripadnika 8. dalmatinskog korpusa, a poglavito od 26. dalmatinske divizije koja je važila kao najmodernija i borbeno najsposobnija divizija u Titovoj antifašističkoj armiji.

Planinc Dubajićeve optužbe demantirala u SD 26.7.1990. godine, kao i 30.8.2007., ali je zaboravila navesti podatak da je 11. dalmatinska udarna brigada Jugoslavenske armije 27. svibnja 1945. izašla iz sastava 26. dalmatinske divizije i stavljena je na raspolaganje Ministarstvu narodne obrane DF Jugoslavije, a kad je obavila povjerljiv zadatak ", ušla je u sastav Prve tenkovske armije, tih dana formirane, i prebačena daleko na područje istočne Srbije i Makedonije ". (Izvor: Sve naše Dakse ", Matica hrvatska - Dubrovnik, 2003.) Vojna jedinica Milke Planinc bila je na Kočevskom rogu u vrijeme počinjenja jednog od tri najveća zločina u poslijeratnoj Europi, pored zločina protiv čovječnosti u Teznom i Maclju 1945., i Srebrenici 1995. godine.

U listopadu je bio postavljen za načelnika 26. dalmatinske divizije.

Poslije kapitulacije fašističke Italije, u Dalmaciji je buknuo općenarodni ustanak, gdje je obnovljen Štab IX. dalmatinske divizije koji su činili partizanski borci iz grupe udarnih bataljuna a ubrzo su je činili borci III. i IV. (Splitske) brigade.

Dokazi o navedenim ratnim zločinima maršala Tita nalaze se u vidu materijalnih dokaza posmrtnih ostataka u jami Jazovki, te u vidu preko tri tisuće do sada ekshumiranih žrtava komunizma iz jama u maceljskoj šumi kod Krapine, i šumi Tezno kod Maribora, te u izjavama svjedoka, čak i svjedoka koji su nekadašnji partizani, kao na pr. svjedok-pokajnik Ivan Gugić, pripadnik partizanske " XI. dalmatinske (biokovske) brigade " iz " XXVI. dalmatinske divizije ".

Ponovnim zauzimanjem Nevesinja s bližom okolinom od strane četnika i talijanskih fašista, nije dobro primljeno u VŠ NOV i POJ, što je proizvelo Naredbu o raspuštanju IX. dalmatinske divizije, 14.04.1943. g., pri tome, oko 377 dalmatinskih boraca vratilo se u Dalmaciju da se bore u svojoj sredini.

Zapovjednik Vicko Krstulović i komesar Ivica Kukoć, nakon rasformiranja IX. dalmatinske divizije stavljeni su na raspolaganju VŠ NOV i POJ.

Oslobođenje je izvršila dalmatinska jedinica 8. dalmatinski korpus s četiri dalmatinske divizije i dalmatinskim partizanskim odredima.

Kao XI. brigada, 10. 10. ulazi u sastav XXVI dalmatinske divizije, a dva dana kasnije pocinje operaciji Landsturm.

Sve četiri dalmatinske divizije, tenkovi, topništvo, mornarica itd. nisu stali kod Knina i Mostara.

Raspuštanje 9. dalmatinske divizije 14.4.1943. g., oko 370 boraca vratilo se u Dalmaciju, da se bore u svojoj sredini.

Glavninu Njemačkih udarnih snaga na svoja leđa primile su jedinice 26. dalmatinske divizije i mornarice.

Stanovništvo, mahom u četničkim postrojbama predali su se brže nego što smo očekivali i razbježali glavom bez obzira. (Iz arhive 19. udarne dalmatinske divizije)

Gospođa Planinc je na Dubajićeve optužbe već odgovorila 1990. u hrvatskom tisku, što čini i sada, 2007. godine, ali uvijek s istom taktikom, naime, prezentirajući novinarima monografiju XI dalm. brigade koja je jednim dijelom cenzurirana, i to onaj dio u kojemu je riječ o tome da je 11. dalmatinska udarna brigada 27. svibnja 1945. izašla iz sastava 26. dalmatinske divizije i stavljena je na raspolaganje Ministarstvu narodne obrane DF Jugoslavije, a kad je obavila povjerljiv zadatak ", ušla je u sastav Prve tenkovske armije, tih dana formirane, i prebačena daleko na područje istočne Srbije i Makedonije ".

U noći s prvoga na drugi studenoga, u obranu Šibenika krenulo je oko 10 000 boraca 26. dalmatinske divizije koji su na raspolaganju imali 35 lakih tenkova tipa« Stuart »i 12 takozvanih« Blindi », oklopljenih automobila s jakim topovima od 75 milimetara.

Poput Kralja, bolnicu napuštam pješke, spustivši se sa Šatora do najbližeg sela u Glamočkom polju u kojem se nalazio stožer jedne dalmatinske divizije.

U Drnišu se nalazi i štab 26. dalmatinske divizije koja je imala napadati prema Kninu od južne strane preko Kosova polja i Oklaja, na pravcu koji Nijemci najbolje utvrđuju.

Obadvije ove postrojbe nalazile su se u zapovjednom lancu 9. dalmatinske divizije, na čijim su se najistaknutijim zapovjednim pozicijama u to vrijeme isticali: Ljubo Truta, Ilija Radaković i Andro Kovačević, koji su izravno bili podređeni dvojcu Petar Drapšin-Boško Šiljegović, suverenim vladarima u štabu 8. dalmatinskog korpusa i podređenim mu postrojbama.

Dana 12. rujna pred postrojbama 26. dalmatinske divizije, Tenkovske brigade i Topničke grupe, Prvoj dalmatinskoj UB predaje Orden narodnog oslobođenja.

Čim su se postrojbe 26. dalmatinske divizije s oslobođenog Brača počele prebacivati na kopno od Brela do Krila Jesenice, a osobito kada su se 10. i 12. dalmatinska brigada bližile Splitu, među okupatorima Splita zavladala je panika.

i istina o njemu vjerojatno nikada neće biti utvrđena jer uključuje sramno ponašanje saveznika i partizana, a nitko ne voli dirati u svete krave. broj žrtava po meni je najbliži britanskim izvorima dakle 30 60.000, dakle nešto više od žerjavića 50.000 i manje od naših mitomana 200.000. o bleiburgu možemo raspravljati na nekim drugim topicima, dakako držeći se nekakvog objektivnog pristupa neopterećenog jugoslavenskom historiografijom i ustaškog mitologiziranja. ono što sam htio naglasiti je bilo ne ponovna priča o bleiburgu, već vkrsnikova konstatacija o sramnoj ulozi britanaca u priči o završetku rata. naime na internetu postoji stranica iz wisconsin state journala koji datira 23 rujna 1946. godine u kojem na 17. stranici postoji mala crtica o četničkom zarobljeničkom logoru u eboliju pored napulja. u članku " četnički logor će biti rasformiran " autor navodi da su u tijeku pripreme za rasformiranje četničkog logora u eboliju, te da će četničke jedinice zamijeniti poljake u čuvanju britanskih vojnih instalacija (). kada je novinar upitao britanskog obavještajnog časnika u zapovjedništvu u caserti o glasinama da će 11.000 četnika biti angažirano u čuvanju britanskih vojnih instalacija, on je naveo da to ne može potvrditi, no prema vlastitom mišljenju iznosi da će četnike koristiti za čuvanje vojnih točaka. naveo je da to četnici rade u okolici napulja, i da će vjerojatno to raditi i na sjeveru. članak potom konstatira da su jugoslavenske vlasti protestirale zbog toga no saveznici su to njima demantirali. potom članak navodi da su internirani četnici pod vlastitim zapovjedništvom te da ih je saveznička vojska tretirala kao predane neprijatelje (" surrendered enemy personnel ") (a ne kao " banda " prema kojoj ne treba primjenjivati ženevsku konvenciju u bleiburgu, op.r.) nadalje novinar konstatira da je većina zarobljenih četnika pripadnika " ličke brigade " i " dalmatinske divizije " koji su se borili pod direktnim njemačkim i talijanskim zapovjedništvom za koje je draža mihajlović na suđenju u beogradu izjavio da su " izdajnici ".

Ali i sa Titom, koji je posle bitaka na Neretvi i Sutjesci doneo nerazumne odluke o raspuštanju Devete dalmatinske divizije kojom je komandovao Vicko, a onda i Treće dalmatinske brigade.

Obrana otoka je bila zadaća postrojbi 26. Dalmatinske divizije, koja se tu nalazila sa četiri brigade, te partizanske mornarice koja je sudjelovala u ofanzivno-desantnim akcijama na druge otoke.

U pokolju nad hrvatskim ratnim zarobljenicima sudjelovale su neke slovenske partizanske jedinice, kao i specijalna jedinica očeličenih marksista, skojevaca (Savez komunističke omladine Jugoslavije) i članova KPH i Komunističke partije Jugoslavije, okupljeni na Kočevskom Rogu na dragovoljnoj osnovi iz sastava partizanske 11. dalmatinske (biokovske) brigade, i 26. dalmatinske divizije Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske " i Jugoslovenske armije ".

Bit glavni kirurg 9. dalmatinske divizije i 8. korpusa.

369. legionarska njemačka divizija i jedna brigada ustaško-domobranska, bježeći iz Dubrovnika u pravcu Metković, našle su se u okruženju dijela jedinica 26. dalmatinske divizije, u Vukovu klancu, gdje doživljavaju potpuni poraz i uništenje.

A kada su rane zaliječene u Italiji, nastavio je da se bori do kraja rata u haubičkoj bateriji Dvadesete dalmatinske divizije.

Taj se podatak mora uzeti s oprezom jer su gubici morali biti veći obzirom na žestinu borbi koje je ta brigada vodila. 3) Očito je da je oslobađajuća dubrovačka operacija narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda, uz vojni, imala i dosta političkog sadržaja, za razliku od drugih operacija koje su tada vodile dalmatinske divizije 8. korpusa u ofenzivi za oslobođenje Dalmacije.

Prije točno 59 godina, 26. listopada 1944. godine, Split su oslobodile jedinice 20. i 26. dalmatinske divizije i grupa pripadnika Mosorskoga partizanskog odreda Narodnooslobodilačke vojske uz sudjelovanje brojnih građana i antifašista.