Bit će ipak zanimljivo vidjeti hoće li ovogodišnja Pula na kojoj bi se, prema sadašnjem stanju, u optimalnom slučaju moglo prikazati čak sedam cjelovečernjih igranih debija, od kojih su neki posve dovršeni (Noćni brodovi Igora Mirkovića), neki snimljeni (Sonja i bik Vlatke Vorkapić i Drugi Ivone Juke), a neki predviđeni za snimanje (Djeca jeseni Gorana Rukavine, Žene u crnom Petra Oreškovića, Pismo ćaći Damira Čučića i Nije sve u lovi Daria Plejića) donijeti djelo koje će u tom smislu uspjeti nadmašiti Schmidtova Ljudoždera vegetarijanca (85 min., Hrvatska, 2012.), čija prštava i funkcionalna dinamičnost priziva onu kojom mnoge svoje filmove, doduše na puno raskošnijoj skali, gradi svjetski velemajstor te filmotvoračke odlike, Martin Scorsese.