Podsjećam Vas da je nakon smrti svakog rimskog cara Senat upriličio pretres njegovog života i djela i izrekao famozni DAMNATIO MEMORIAE PERPETUA onog koji im više ne će držati mač za leđima.

I nikakvo čudo što i državotvorac i njegova tvorevina doživljavaju od svega pravdoljubiva svijeta damnatio memoriae koju je on primjenjivao na druge.

Mrtvi papa osuđen je na damnatio memoriae, a njegov je leš iskasapljen i bačen u Tiber.

A i kako bi se mogao ustanoviti točan broj žrtava ako je od 1945. kroz 45 godina trajala damnatio memoriae - prokletstvo spomena

Osuđeni su na zaborav, na damnatio memoriae ".

Nažalost, vjerski rat koji je uslijedio nakon što se Eknaton odrekao starih božanstava doveo je do toga da nakon njegove smrti bude proglašen damnatio memoriae, što je obuhvatio i njegovu Amarnu koja je uništena i napuštena.

Osip Mandeljštam bilo je zatrto ime, godinama ga se nije smjelo niti spomenuti u SSSR-u, te je zbog ovog damnatio memoriae gotovo iščeznuo iz kolektivnog pamćenja Europljana.

Pokazuju li neki izvori i natpisi da je doživio poslije smrti damnatio memoriae?

No, možemo li terminom cenzura odrediti i niz devastacija umjetnosti, kao i zatvaranja izložbi nakon 1989. ili je za njihovo pojašnjenje zgodnije koristiti već postojeću terminologiju (ikonoklazam, vandalizam, revolucionarni vandalizam, damnatio memoriae)?

Ne zna se šta je gore, ali znajte da à ¦ e se o svemu tome pozabaviti sud povijesti à ija presuda se naziva: Damnatio memoriae perpetua.

Vidite, u slučaju fra Placida dogodilo se ono što se latinski kaže " damnatio memoriae ".

Rimski car Tit (79. - 81.) doživio je nešto što se zvalo damnatio memoriae (prokletstvo uspomene), pa su njegovo ime izbrisali (preklesali) à ak i na nekim slavolucima.

Otvorenje ZN Famagusta/Varosha: Damnatio Memoriae tematizira pitanje diskontinuiteta u urbanoj sredini kao posljedice ' velike povijesti ' i prelama drastične i dramatične momente tragedije Famaguste kroz prizmu zagrebačkih povijesnih diskontinuiteta.

Taj se kazneni zakon nazivao damnatio memoriae - osuda na zaborav

U starome Rimu postojalo je nešto što se nazivalo ' damnatio memoriae ', dakle koncept po kojem se sustavnim uništavanjem svih spomenika, zapisa i slika treba izbrisati sjećanje na nekog cara koji, makar prema mišljenju njegovih nasljednika, nije zaslužio biti dijelom kolektivne rimske memorije.

Iako je zaboravljeni duh damnatio memoriae ležao zaboravljen više od tisuću i petsto godina, ipak je svoje pravo uskrsnuće doživio prije kojih petnaestak godina u našoj domovini, na samo nekoliko stotina kilometara udaljenosti od svojih antičkih prapočetaka.

I u antici i u drevnom Egiptu razaranja potaknuta ideologijom bila su poznata pod nazivom damnatio memoriae.

Bilo je to vrijeme kad je Hajdukom vladao sveopći damnatio memoriae, klubom su šefovali oni koji su njegovu prošlost prezirali pa su se u pravom staljinističkom stilu čak retuširale zvijezde sa starih kaširanih fotografija.

BRISANJE imena je JEDAN NACIN skrnavljenja (npr. " damnatio memoriae " - odbacivanje svakog sjecanja - u starom Rimu vrsta kazne za duznosnike, sastojao se u unistenju svega sto je povezivalo osudjenu osobu (u to vrijeme mrtvu): njene kuce, njena imanja, kipove, a brisalo se njeno ime svugdje gdje je postojalo).

Samim time, negira da se provodio damnatio memoriae tijekom karolinškog razdoblja koji je mogao uzrokovati nestanak uspomene na Merovinge, što vodi prema zaključku da je nemoguće na temelju jednog retka u tekst sa sigurnošću tvrditi da je Beowulf nastao prije druge polovice osmoga stoljeća.

Nije ih bilo briga što je riječ o jednom od prvih autora u svijetu, a svakako u Europi, koji se, služeći se dosezima tadašnje teorije književnosti, pozabavio golemom građevinom ruske avangarde, koja je desetljećima prije toga zbog ideoloških razloga bila prešućivana, i osuđena na damnatio memoriae.

Da ne bude u pitanju Damnatio memoriae?

Prije nekoliko tjedana je i zagrebački biskup Valentin Pozaić u svom zloglasnom zazivanju ' nove Oluje ' pozvao na svojevrsni damnatio memoriae Ivana Gorana Kovačića, kompletno brisanje pjesnika iz kolektivnog pamćenja, a što naravno podrazumijeva i ukidanje Goranovog proljeća.

Rimljani su imali jedan zanimljiv običaj ili bolje rečeno kaznu pod imenom " damnatio memoriae ".

No, računaju iz izdavačke kuće, ovaj svojevrsni damnatio memoriae mogao bi imati mnogo više pozitivnih učinaka na njihovo poslovanje: prije svega, tu je Hollywood kojem su stripovi neiscrpno vrelo, a koji bi mogao započeti nove serije o superherojima od nule, što bi donijelo ogromnu zaradu posrnulim stripovskim gigantima.