Jura moj već tri tjedna stiže iz škole sa dva sata zakašnjenja jer se druži s Ivanom, a meni slaže priču o radionicama, dežurstvima, pločama... mama ništa ne zna.... nikad nije bila u školi.... Draga Faca radi u svom hladnjaku, popapa nešto i ode u krpe... do novog dana... nisam imala kome reći što me sve muči... i večeras roditeljski-od pola šest do osam.... sve sam rekla... roditeljima i učenicima... jedna mama je rekla da smo mi krivi... nastavnici... ja od 25 ljudi imam 13 sa kaznama... ja kažem da su djeca bezobrazna, da ne slušaju... naglašavam da ne sva... ona lajava i drska... ja i vjeroučitelj smo krivi... skoro sam je izbacila van... ona podržava svoje drago, bezobrazno dijete... rekoh roditeljima sve i neka ostanu oni koji me žele nešto pitati... ostanu dvije obitelji sa djecom... moja " cvećka " i njezina mama ne.... ajme, kako mogu? ja sam malo još popričala sa ovima koji su htjeli nešto popričati ili pitati.. i otišla izmorena kao da me tenk pregazio.... tužna i prazna.... nezadovoljna... žao mi što su izbacili Stipu, i jedino me je obradovao i nasmijao divan Božićni film... eto, ljudi moji, to je to