Također, na ulazu u potkrovlje posjetitelja dočekuje instalacija s nazivom izložbe riješena u kolorističkom kodu plavo-žuto-crveno, koji se primarno veže za učenje i praksu nizozemskog avangardnog pokreta De Stijl i njegovih glavnih predstavnika Gerrita Rietvelda, Thea van Doesburga i Pieta Mondriana.

Od 1921. Schwitters se priklonio konstruktivizmu i postao suradnikom Doesburgova i Mondrianova De Stijl a.

Piet Mondrian, nizozemski slikar i najpoznatiji pripadnik pokreta De Stijl, čiji naziv označava nizozemsku riječ za stil, autor je čije kompozicije često viđamo na modnim pistama.

De Stijl teži utopijskoj ideji reda i harmonije.

S T. van Doesburgom osnovao je umjetnički smjer De Stijl (1917) i razvio teoriju neoplasticizma (likovnog izraza svedena na najjednostavnije geometrijske oblike, koji je postao ishodištem geometrijske apstrakcije).

Sudjelujući u pokretu i časopisu De Stijl, utjecao je na modernu arhitekturu i industrijsko oblikovanje.

Projekt i sudbina tematizira umjetnike i grupe umjetnika, koji se oslanjaju na iskustvo povijesnih avangardi (futurizam, ruska avangarda, konstruktivizam, Bauhaus, De Stijl...), a rad im se temelji na programu, manifestu ili javnim istupima, zastupajući tezu o potrebi povezivanja umjetnosti s određenim oblicima društvenog djelovanja koji će u konačnici utjecati i na korjenite promjene u društvu.

Kasniji primjeri land arta su nadahnuti suvremenim i minimalističkim pokretima kao što je De Stijl, kubizam, minimalizam i radovi Constantina Brancusija i Josepha Beuysa.

S vremenom je, zajedno s Theom van Doesburgom, osnovao umjetnički smjer naziva De Stijl, te razvio teoriju neoplasticizma kojom je likovna djela sveo na najjednostavnije geometrijske oblike po kojima je zapravo i postao poznat.

« Icky Thump »je povratak na zvuk i slavu« De Stijl »i« White Blood Cells »albuma, što znači da su gitare opet drsko glasne, drsko visoke a iz zvučnika provaljuju salve buke (jadni vam susjedi) kao da ih više jednostavno nije briga za pjesmice tipa« My Doorbell »ili« Seven Nation Army ».

Tu bismo morali spomenuti ne samo klasične avangardne pokrete, kao što su futurizam, dadaizam, nadrealizam, de Stijl itd., nego i neoavangardni razvoj novih umjetničkih oblika (kao što su hepening ili performans) i neortodoksnih praksi nastupanja (kao što su teatarski i operni performans na javnim mjestima).

Između 1910. i 1920. traje period njezina formiranja i rasta, da bi u dvadesetim doživjela procvat i učvrstila svoju poziciju, naročito praktičnom primjenom apstraktnih formi u arhitekturi, dizajnu i grafici, za što su se zalagali konstruktivisti, Bauhaus i De Stijl.

Van Gogh će uskoro odrezati lijevo uho, prema Kurosavinim Snovima stoga jer ga nikako nije uspijevao naslikati, četiri godine nakon što je naslikao autoportret s izložbe izvršit će samoubojstvo u polju u kojemu je slikao plenearistički (na izložbi je, uz van Goghov, naročito zanimljiv, gotovo filmskim donjim rakursom i sumarnom naznakom interijera, autoportret Georgea Hendrika Breitnera iz 1885.), a Mondrian će 1917. osnovati De Stijl ili neoplasticizam, skupinu koja radi novu sliku egzaktnu poput matematike, ploha komplementarnih boja u čistim tonovima osnovnih boja, raščlanjene i dinamizirane mrežom okomitih, koje prizivaju gibanje zraka iz središta sunca, i vodoravnih linija koje umjetnika podsjećaju na putanju zemlje oko sunca.

Lude dvadesete: De stijl ili neoplasticizam.

Sa T. van Dösburgom utemeljio je likovni pokret i časopis De Stijl.

Karakteristično za modernističko poimanje svijeta, koje u svom temelju nosi iskustvo povijesnih avangardi (futurizam, ruska avangarda, konstruktivizam, Bauhaus, De Stijl...), ovdje je pojam projekta izjednačen sa sudbinskim opredijeljenjem umjetnika, njegovom istinskom vokacijom da mijenja svijet oko sebe.

Jedni polaze od iskustva povijesnih avangardi (futurizam, ruska avangarda, konstruktivizam, Bauhaus, De Stijl...), zalažući se za potrebu povezivanja umjetnosti s određenim oblicima društvenog djelovanja, odnosno teže mijenjanju društvenog okruženja umjetnosti (Grupa EXAT 51), drugi se pak povlače i smatraju odustajanje, međusobno druženje i ostale oblike nedjelujućeg ponašanja jedinstvenim umjetničkim iskazom (Grupa Gorgona).

Kasnije, pripadnici grupe De Stijl to rade kako bi prikazali unutrašnju strukturu kuće i obojene dijagrame na dvodimenzionalnim pročeljima.

Kuća projektirana 1924. u tijesnoj suradnji s klijentom Mme Schröder-Schräder oprostoreni je manifest grupe De Stijl okupljene oko istoimenoga časopisa, u kojem su uz urednika Thea van Doesburga surađivali Gerrit Rietveld, Piet Mondrian i J.

Kandinski, ruska avangarda (suprematizam i konstruktivizam), De Stijl.