Čimbenici rizika za nastanak dekompresijske bolesti: - dob (osobe starije od 40 godina su u povećanom riziku) - povećana tjelesna težina (zbog veće količine masnog tkiva unutar kojeg se dušik najduže zaustavlja) - neuvježbanost - tjelesno naprezanje prije, tijekom ili poslije ronjenja - uzimanje alkoholnih pića prije i poslije ronjenja - hladno more - dehidracija (zbog povećane gustoće krvi) - ranije preboljela dekompresijska bolest - ronjenje koje zahtijeva dekompresijski zastanak - putovanje avionom poslije ronjenja (zbog sniženog atmosferskog pritiska) - ponovljena ronjenja unutar 12 sati

Dekompresijska bolest je i dalje mučila ronioce koji su pokušali raditi na dubinama ispod 40 metara bez obzira na dužinu provedenu pod vodom, djelotvornost im je opadala, a neki su gubili svijest.

dekompresijska bolest poremećaji što nastaju kad čovjek iz područja visokog zračnog tlaka naglo prijeđe u područje normalnog tlaka.

- tehničko ronjenje podrazumijeva ronjenja dublja od 50 metara pri čemu se radi eliminiranja problema s kisikom i dušikom (dekompresijska mučnina (DKM) i dekompresijska bolest (DKB)) koristi mješavina plinova prilikom ronjenja - Nitrox je smjesa s povećanim postotkom kisika - od 22 - 80 % kisika i najčešće se koristi za ubrzavanje dekompresijskog zaustavljanja - dva ograničavajuća faktora kod dubinskog ronjenja su otrovanje kisikom i dušična narkoza - otrovanje kisikom je opasnije jer se ne može postići prilagodljivost - na narkozu dušikom se do jedne mjere može prilagoditi - Trimix je smjesa helija, kisika i dušika - obično podrazumijeva sporije izranjanje - Heliox je smjesa helija i kisika - pojava dušične narkoze je svedena na minimum, ali je duža dekompresija - ispod 120 metara na Heliox i ispod 180 metara na Trimix javljaju se problemi s varijacijama tlaka ronioca pa se moraju koristiti različite vrste plinova za ronjenje

Najčešća među DRB je dekompresijska bolest, ranije poznata kao kesonska bolest.

Dekompresijska bolest je kumulativna svaki sljedeći put dobije se sve lakše, a oštećenja se zbrajaju, vodeći ka kroničnim promjenama (kronična dekompresijska bolest).

Dekompresijska bolest je ronilačko oboljenje poznaje svaki ronilac koji roni s autonomnim ronilačkim aparatom (ronjenje s bocama).

Dugo se vjerovalo kako je dekompresijska bolest isključivo vezana za ronjenje s autonomnim ronilačkim aparatima.

Kako i zašto nastaje dekompresijska bolest?

Dekompresijska bolest nije isključivo ronilačka patologija.

Zbog načina na koji ti otočani rone bolest je i shvaćena kao dekompresijska bolest pri ronjenju na dah, no o tome još ne postoji jedinstveno suglasje.

Ranije ozljede (dekompresijska bolest je kumulativna oštećenja se nadovezuju jedno na drugo i svaki put se sve lakše oboli)

Dijagnosticirana mu je dekompresijska bolest zbog čega je prebačen u Kliničku bolnicu Križine u Splitu gdje je podvrgnut tretmanu u barokomori.

Dekompresijska bolest je ronilačko oboljenje poznaje svaki ronilac koji roni s autonomnim ronilačkim aparatom (ronjenje s bocama).

Dugo se vjerovalo kako je dekompresijska bolest isključivo vezana za ronjenje s autonomnim ronilačkim aparatima.

Odgovorimo za one koji to ne znaju - što je to dekompresijska bolest?

Dekompresijska bolest (u nastavku: DB) je specifično oboljenje organizma koji se u određenom vremenu izlaže povišenom tlaku, te kada se sa povišenog naglo prelazi na normalan tlak, a koje je uzrokovano nastankom i povećanjem plinskih mjehurića koji u krvotoku ili tkivima začepljuju krvne žile.

Pred par godina ronilac instruktor svih kategorija iz nama susjedne zemlje bio je u čudu kako mu se dogodila dekompresijska bolest (od čijih se posljedica nije u potpunosti oporavio i ne smije više roniti).

Dekompresijska bolest se dijeli u dva oblika: u prvi spada kožni podoblik koji ne zahtijeva obično liječenje, no može biti predznak ozbiljnije dekompresijske bolesti.

- dekompresijska mučnina (DKM) i dekompresijska bolest (DKB) nastaje kad se mali mjehurići dušika otopljeni u krvi spoje u veće.

Izazivaju lokalno oštećivanje tkiva i trajna oštećenja. (bolni zglobovi, grčenje) - simptomi-nesavladiv umor, trnjenje, oduzetost udova, bol oko zglobova, uzetost od vrata naniže - treba u barokomori smanjiti veličinu tih mjehurića i ubrzalo otapanje, daje se i čisti kisik - dekompresijska bolest često se javlja naknadno - pri normalnom atmosferskom tlaku čisti kisik može uzrokovati oštećenje pluća ako se daje neprekidno 8 - 12 sati

Da ponovim nekoliko zanimljivosti: dekompresijska bolest primijećena je već 1877. godine, a prvi ju je opisao, odnosno posumnjao da ju izazivaju mjehurići plina u krvi ili tkivima francuski fiziolog Paul Bert.

Dekompresijska bolest Dekompresijska bolest jedna je od onih zbog koje je ronjenje kao sport došlo na jako loš glas.

Tijekom ronjenja mogu se javiti dva oblika komplikacija: ozljede (barotrauma) i dekompresijska bolest.

Dekompresijska bolest, isključivo se javlja poslije ronjenja koja su zahtijevala dekompresiju.

Isao je na sve moguce pretrage i svi nalazi su mu odlicni, svaki lijecnik mu je dao lijecnicku dozvolu da moze roniti, problem je sto se njemu to stanje stalno vraca (radi se o necemu kao sto je dekompresijska bolest).

Najpoznatiji i najčešći uzrok oštećenja zdravlja ronilaca je dekompresijska bolest (kesonska bolest).

U početku se dekompresijska bolest nazivala cassions disease, jer je njezino pojavljivanje bilo vrlo učestalo među kesonskim radnicima, koji su radili na projektima iskopavanja temelja za most ili konstrukcija dionica tunela.

Blackouti i sambe, dekompresijska bolest sve su to razlozi zašto ljudi smatraju ronjenje na ekstremnim sportom iako su mnogi sportovi puno opasniji ljudi se ipak pribojavaju ronjenja na dah.

Dekompresijska bolest je kao da imate bocu mineralne, protresete je i naglo otvorite, objasnio je Ivica Ćukušić, instruktor ronjenja iz Ronilačkog kluba Geronimo