U osami, u divljini kao što je planina, u mislima smo se vratili prema svojim djedovima, služeći se njihovom pameću koji su stvarali ovu kamenu građu, a misleći na njih iznjedrio se razgovor s istim kamenom, ćošama, dovratcima: - kamen je kopan i prenošen kilometarskom molitvom krunice, zajedničkim desetogodišnjim trudom više obitelji većinom za gradnju obiteljskih kuća, - klesan je u poniznosti i strpljenju, a u ovom slučaju ne samo za krštene duše, nego i za odmaranje begova, bega Firdusa i njegov sadržaj, jer Čelebić je dobio ime po otomanskom putopiscu Čelebi-ju, - ugrađen i poravnat, dopustite da se izrazim, špagom katoličkog katekizma i viskom vjere, ufanja i ljubavi uvijek sa središtem u Kristu, - povezan je mortom Božjeg blagoslova čuvajući prebivalište brojne obitelji, - blagoslivljan je vjekovima, iz godine u godinu od naših duhovnih pastira, biskupa i svećenika, - kamen, zapravo, kuća koja je u svom krilu, njedrima štitila obitelj od 7 - oro do 10 - oro krštene i Duhom Svetim pomazane djece, - taj kamen koji ubiše naši neprijatelji, a mi zanemarismo, slijedeći logiku ovoga svijeta, želi otvoriti svoje srce i govoriti nam o nama samima, - ako na njega naslonite svoje milosrdno srce i osluhnete, čut ćete zvonke glasove molećih mučenika koji svoju žrtvu suobličiše s Kristovom, - svaki je blagoslovljen tisuću puta, dio je Kristova križnog puta i Hrvatskih križnih putova, svaki poručuje da se odupremo zlu, govori da čuvamo nevinost neprijatelja.