Sve mi je na njemu čak sam jedno vrijeme mislio dignuti DHCP server a router staviti u briged mod, ali pošto imam podešeno gašnje svake noći nisam to ostavio tako.

Ukoliko ne dirate ništa, udaljenom će računalu IP adresu dodijeliti DHCP server (a ukoliko on ne postoji IP adresa će mu biti 169.254. xxx.xxx, gdje je x slučajni broj).

Inače, uspio sam razbiti famu kako je Linux jako kompliciran za konfiguraciju jer sam u SuSE-u u dvije minute konfigurirao DHCP server kroz grafičko sučelje YaST-a.

Router sadrži integrirani firewall, DHCP server, podržan je RIP routing protokol te konfiguracija statičkih ruta, kao i port forvarding. Dinamičko rutanje paketa putem RIP protokola omogućuje pronalaženje najbržeg i najboljeg puta paketima od izvora do odredišta, a temelji se na broju skokova između routera kroz koje paketi prolaze u komunikaciji.

Također, na modemu mi se nalazi postavljen DHCP server i neznam je li moguće u takvoj situaciji dovesti moju ideju do realizacije, uopće.

neznam kakv je vaš adsl modem, meni je pošta dala modem sa priključkom na mrežu, radi istovremeno kako dhcp server, ima http administraciju, mogu direktno u njega ukucati username/login, tako da je čitava kuća na interentu čim se modem uključi. pošto je dhcp, svi računari u kući su ga automatski sebi postavili kao getveja.

Npr. ako se koristi protokol IP, potrebno je zadati IP-adresu i masku podmreže (pri tome je najbolje zadati statičke postavke, a ne koristiti DHCP-server za dinamičko dodjeljivanje postavki).

Tako postavljeni parametri su dinamički, tj. kroz neko vrijeme DHCP-server može dodijeliti neke druge vrijednosti.

DHCP Implementacija Dynamic Host Configuration Protocol (DHCP) izvedena od Interent Software Consortiuma koja se slobodno distribuira te predstavlja referentnu implementaciju DHCP-a predstavljenu svim alatima: DHCP Server, DHCP klijent i DHCP relay agent.

O: 1. Kod pokretanja nxServer.exe programa u TCP/IP protokolu se koristi IP adresa npr. 192.168.16.5, u nekim slučajevima DHCP server, npr. vaš router, iz nekog razloga promjeni IP adresu računala i u tom slučaju nxServer više nema pristup bazi podataka.

Postavke sam podesio na slijedeći način: Internet Connection Type: Automatic Configuration - DHCPRouter IP: 192.168.100.2 (modem ima IP adresu 192.168.100.1) Subnet Mask: 255.255.255.0 Isključio sam DHCP server routera jer je isti uključen kod modema (info B. Net-a) DNS1: 83.139.80.22 DNS2: 83.139.104.2 i naravno kod wirelessa je potrebno promjeniti SSID i promjeniti zaštitu u WPA2. (sve ove postavke sam podesio prije spajanja routera i modema) Zatim je potrebno ručno posetirati postavke mrežnih kartica za svako računalo koje se spaja na mrežu.

Većina bežičnih AP/router-a na našem tržištu dolazi sa solidnim softverom koji podržava osnovne funkcionalnosti što se tiče same njegove namjene pristupna točka za bežične klijente, preusmjeravanje prometa, vatrozid te eventualno DHCP server.

Također je potrebno provjeriti da li je pokrenut dhcp server koji će klijentima poslužiti ip adrese.

Danas postoje mali kućni mrežni usmjerivači koji u sebi objedinjuju sljedeće mrežne uređaje: switch, router, modem, firewall, NAT, DHCP-server, DNS-server (vidi Podešavanje žičanog pristupa na LAN).

MDT ne zahtijeva složenu infrastrukturu; dovoljno je obično računalo s minimalno Vista SP1 operacijskim sustavom i dovoljno prostora na disku, te bilo kakav DHCP server.

Kroz ovaj dio odlučuje se da li će IP adresa biti automatski dodijeljena (dinamička) od strane nekog rutera koji ima aktivan DHCP server, ili će biti dodijeljena ručnim unosom željene IP adrese (statička).

Da bismo implementirali ovu metodu NAP prisile potreban nam je DHCP server koji zna raditi s NAP servisom, kao što je DHCP servis ugrađen u Windows Server 2008 i novije.

Postavke mrežne kartice možete modificirati i kroz Control Panel, ali imajte na umu da prilikom konfiguracije internetske konekcije na tom subnetu ne smijete imati nijedan drugi DHCP server te da morate imati ispravno podešen default gateway.

Dalje su tu uređaji za kontrolu mrežnog pristupa kao što su mrežni preklopnici ili bežične pristupne točke koje podržavaju 802.1 x protokol te DHCP server koji dinamički dodjeljuje IP adrese klijentima mreže.

DHCP ne možeš stavit ako dva kompa povezuješ izravno kabelom jer nemaš DHCP server koji će automatski dodijelit adrese.

To vrijedi za tvoj PC i tvoj router (tj DHCP server, jer ono što se naziva router je kutija s više funkcija, tj. modem, switch, router, DHCP, firewal...)

Ukoliko klijent nije u skladu s postavkama u sigurnosnim politikama, DHCP server će mu dodijeliti IP adresu koja ga smješta u karantenu.

Kada klijent postane zdravstveno ispravan, DHCP server mu automatski dodjeljuje IP adresu sigurnog dijela mreže i na taj način mu omogućava pristup svim resursima mreže

Ethernet se konfigurira automatski ukoliko kućna mreža posjeduje ruter na kojem je uključen DHCP server (to je standardna postavka svih danas instaliranih rutera).

Među ostalog u mreži trebaš imat i DHCP server koji če ti dodjeliti IP adresu računalima

U ovom primjeru IP adresa je ručno zadana, ne koristi se DHCP server

Jedan od ta dva mi služi i kao DHCP server i to je sve što ovi serveri rade.

D-Linkov router nudi sve osobine uobičajene za današnje Wi-Fi routere, uključujući integrirani DHCP server s mogućnošću rezervacije adresa, podršku za WEP/WPA/WPA2 sigurnosne protokole, vatrozid s propuštanjem pojedinih portova ovisno o aplikaciji, port forwarding, podršku za dinamični DNS te jednostavno web-sučelje za konfiguraciju

Ako imaš router, router ima DHCP server i automatski dodjeljuje IP adrese. pristupaš ostalima preko te adrese

DHCP server, statičko routanje (nema dinamičkog, nažalost), podrška za DDNS (isključivo za korisnike dyndns servisa), statičko natiranje po portovima, translacija ulaznih i izlaznih portova za potrebe posebnih aplikacija, dodjeljivanje jedne adrese za DMZ (demilitarizirana zona, gdje npr. možete smjestiti svoj javni server) i korisna, iako ne tako uobičajena opcija - filtriranje portova po segmentu IP adresa.