I gdje za ispruženom rukom Zaostaje tijelo, Polako, klizi, Dodirom te čujem, dišeš

Savjet: obići pješke, pješačenje je zdravo, štediš na računu, dišeš svježi zrak, a za cipele tko mari, kad si stigla do faze da ideš bosa - zdravije je (vjera2 20.03.2009., 16:03:41)

Vidiš.... i sama kažeš.... čim očetkaš mačketinicu... već dišeš nekako.... znači mačketinicu čim češće četkati, a što se tiče spuštanja staraca u rupe... ni ja nisam za to... čini mi se da mirovinsko ima nešto sa time.... oni bi sve starce sa konopima spustili u rupe.... pogotovo one dane kad su isplate mirovina....... Upalim neko večer TV.. (a rijetko... pa skoro i nikako gledam).... i baš su bile vijesti..... ljudi moji.... pa više nema dobrih vijesti.... pod hitno i ja nabavljam mačketinicu.... Pozdrav (boljun 31.03.2008., 17:15:51)

Uvijek sam bila sretna znajući da te imam, da postojiš i dišeš za mene.makar negdje daleko.Onda si postao moj i« na blizu », al teško mi je bilo nositi se s činjenicom da više ne spavam u tvome krevetu svaki put kad se vidimo (kao onda kad bih doputovala svaki drugi, treći vikend). Postojao je smiješak.Onaj moj.Kad mislim na tebe, al ne bi to bio njegov maksimum.

Od nove godine će ti bit i koncesija za zrak koji dišeš, odma plati, pa ako dobiješ kapljičnu infekciju šta se prenosi arijon, e onda ih tuži.

Ti dišeš drukčije od mene, nemirnije i tiše.

U tom smislu neke će od reakcija najšire javnosti poput slučajnih prolaznika/ca, zainteresirane i stručne javnosti biti zabilježene u kratkom dokumentarnom filmu o radu Dišeš? koji će se snimati tijekom trajanja rada.

I šta je interesantno i kad te boli, ništa te ne boli, stopiš se s ton vlaškon lipoton, nemisliš na ništa, samo dišeš, dišeš i uživaš.Lujo moj jedva čekan dan da staneš na svoje noge, popet ćemo se na vrh Svilaje i ko tičice ojkati Gospi Sinjskoj za zahvalu.

Glasno dišeš, ispuštaš glas, pokušavaš pobjeći, ali ne dam se.

Odmičem se malo od tebe, a ti još uvijek stojiš tako, sa guzom gore, a glavom zabijenom u jastuk i jako i glasno dišeš.

I poljupcima koje jedva prepoznaješ dok dišeš i šutiš dok te gledam dok me gledaš...

a) "... znao sam da imas neku promasenu generalizaciju na pameti.... " gle, sunac, i sam znaš da ja ne mislim da te Slowhand Zoki svaki dan šamara i naređuje ti kako ćeš misliti ili kad ćeš kakiti a kad piškiti. no, kad si član neke stranke naravno da misliš i dišeš u njenom duhu, da se tako izrazim. sve to, ako si pametna osoba, ne isključuje da budeš prema njoj i kritičan kad nešto ne valja, itd. ali taj duh, ta naklonost je, hoćeš-nećeš - tu.

Imaj milosti prema Bogu koji ima milosti prema tebi i daje ti zrak da ga dišeš i da živiš makar živiš da bi činio zlo i naslađivao se nad zlom.

Jer, ne znam kako si, i što mi sve pišeš Sada, kad znam da pod istim Nebom dišeš Dan nisi tu, i već me Sjeta Nostalgije hvata Ne poznajem nikog, izuzev Tebe A da me u Cijelosti shvata

.. nisi me zagrlio noćas osmijeh podario nisi spavao ti si, ne, nisam htjela da te budim niti usnulog da ljubim pustila sam samo tako da u zagrljaju snova budeš i dišeš polako, ritam tvoj sam uhvatila zajedno s tobom disala, miris sandalovine udisala i smiješila.. bio mi na pameti naš zadnji ruke stisak zagrljaj ovlaš dani i srca sretni vrisak....

Ta malograđanska briga starica koje jednom nogom u grobu, smještene u te depresivne Domove, i dalje brinu za kroj zavjesa i suknji navela me na duboko-plitka razmišljanja, više nisam znao što je suština, to jebeno štepanje zavjesa dok god dišeš ili Goetheov Faust.

Shvaćam da, iako me toliko iritiraš da bi ti srce isšupao i nahranio te njime dok još dišeš, ja to ne smijem.

Ako nemaš dovoljno prostora za život, ako si sputavan i osjećaš se zarobljeno, tada nije stvar u tome da te je netko doista zarobio i da ti ne dozvoljava da dišeš.

Odi u neku prirodu mjesec dana bez tv-a, radija, ljudi, interneta te budi malo sama sa sobom i pokušaj shvatiti tko si zapravo i kako dišeš.

Za vježbe disanja pripremi se stimulacijom akupresurnih točaka (pogledaj Foto galeriju) koje će ti otvoriti dišne puteve i potaknuti te da dišeš potpunije i iskoristiš više kisika:

Natjeraj ga da se spusti u srce zajedno sa zrakom koji dišeš«. 68 Ne preporučuje se, za razliku od Simeona, ni usporavanje ni »zadržavanje« disanja.

Dok dišeš uzdah te razotkriva, Oči tvoje ime mi govore, Zjenice bježe u slike ljubavi.

Dok se približavam tvojoj sobi, ti niti ne znaš da dišeš svoje posljednje uzdahe na ovoj zemlji...

Raduj se vodi, zraku koji dišeš.

Kad si napokon spremna, trk iz garderobe da ne zakasniš na početak svog nastupa, vrtiš stopalima i zagrijavaš prste, isprobavaš možeš li lijepo stajati na prstima, da li ti se papučice izuvaju, nedajbože da te grč baš sad uhvati, a kad se upale svijetla i čuješ spikera kako pozdravlja sve prisutne: panika, ubrzano dišeš, učiteljicu ne smiješ više ništa pitati jer ne razumije više nista, nije ti u stanju odgovoriti iza pozornice buka, stalno ušutkujemo jedna drugu, pssssssssssssssssst, čekaš svoj red, izlaziš, a tad žarka svjetla, vrućina, (koliko je stupnjeva pod ovim svjetlima?), cijedi ti se šminka i osjećaš kako ti se triko natopio znojem, ali bradu gore i spuštaš ramena jer držanje je najvažnije i ideš.

Fale mi da me obaviješ njima i nježno staviš na svoja prsa pa da čujem otkucaje tvog srca, da te slušam kako dišeš.

Zrak je ondje gušći i čuješ dok dišeš.

Sve je počelo na početku sezone kad su nam rekli da klupe za prodaju cvijeća poskupljuju na 3800 kn za jedan mjesec, a moraš uzeti i za 4. i za 5., pa fitopatolog 1800, pa suncobran, pa parkiranje...... pa još malo pa će uzeti za zrak koji dišeš, a o porezima neću.....

Krasan dan je osvanuo........ ne želiš ga propustiti pa se oblačiš i odlaziš u park proošetati........ razmišljaš o životu........ o obitelji........ o prijateljima......... i tako razmišljajući poluotvorenih očiju ugaziš desnom nogom u drek........ protrljaš tenisicu po travi ne zamarajući se time jer ipak su to čari prirode........ deset metara dalje ugaziš lijevom nogom u drek....... nekako ti se ne šeta više jer smrad sa tenisica je nepodnošljiv........ a drugi šetači te pokušavaju diskretno obići....... sjedaš u auto i odlučuješ prošetati šumom....... tamo sigurno nema toliko dreka a bit ćeš u prirodi....... mmmm šuma je predivna........ zrake sunca se lijeno provlače kroz krošnje stabala....... prohladno je ali ti uživaš........ dišeš punim plućima........ nailaziš na divlju svinju....... ona odmjerava tebe a ti odmjeravaš nju........ počne ona trčati prema tebi a ti počneš bježati od nje......... srce ti hoće iskočiti iz njedara....... nije ti prohladno, past ćeš u nesvjest od vrućine i straha....... shvaćaš da je ona brža nego ti pa se penješ na prvo drvo kojeg se dokopaš....... otpuhuješ i pokušavaš uhvatiti zraka a ona te od dolje gleda........ zahvaljuješ Bogu što si prije 300 godina bila u izviđačima........ vadiš pljuge iz jakne, zapališ jednu i vikneš svinji: " ja ti radim u kancelariji, ne možeš ti toliko dugo stojati koliko ja mogu sjediti "

Kad dišeš plućima drugog čovjeka, zar je to vlastito disanje?