Ja sam ok....... živim, dišem punim plućima, i ta bolest o kojoj ste me pitali je iza mene od lani, i nadam se da se više nikada neće nastaniti u meni.... o tome govori moj prvi post, i s tim sam to poglavlje završila.Amen.

Postoje trenuci kada hitam prema širokim hirozontima slobode svoga duha na kojima se rađaju moji snovi, ali postoje trenuci kada gubim te horizonte iz svog vidokruga, kada gubim svoju nutarnju slobodu, povlaćeći za sobom okove sputanosti, ropstva, koji me sputavaju da dišem punim plućima.

REFREN: Napokon dišem punim plućima Napokon sam slobodna I nakon sveg što sam si dopustila Zadnji potez povlačim ja.

Ona je sad bivša, a ja dišem punim plućima smije se ovaj nekadašnji bankar koji je držao korak s nama, odnosno mi s njim puna dva dana.

svaka riječ je ciganski ples zavodljiv i vatren cjenkam se sa prošlošću kockam budućnošću dišem punim plućima vrelinu ovog sada

Dok Petrovaradinskom pruženim korakom grabim put Jaruna, na svoj redovni, gotovo svakodnevni đir i dišem punim plućima, ni ne sjetim se raskopanih ulica, prometne gužve, ni prepunih tramvaja.

Hvala " Zdravoj kravi " jer je ona najviše " kriva " za to što se dobro osjećam i dišem punim plućima.

Opet dišem punim plućima... osjećam se totalno izvrsno i znam da i vi to osjećate, osjećate moju novu snagu

Ne razmišljam mnogo o stvarima koje bole, dišem punim plućima i živim.

Iako je do prije par minuta moje tijelo gorilo nad vatrama pakla grčeći se u neopisivoj agoniji i dalje sam osjećala nekakav spokoj, kao da su oni teški lanci koji su čvrsto omotale moj duh puknuli i tako dopustili da ponovno normalno dišem punim plućima.

Razočarana sam, jer se ne mogu pripremati u Splitu, gdje sam rođena, gdje živim i dišem punim plućima, a sad moram otići gore kazala nam je Anđela ispred zatvorenih vrata Kuglane.

Dišem punim plućima i krećem se sve lakše.

kako nekome uljepšati dan osmijehom... vidi li ga riječima... čuje li ih dodirom... osjeća li ga mislima... dodiruju li ga kako god bilo potrebno je potruditi se pošalji osmjeh... vidjeti će ga reci rječima... čuti će ih dodir će osjetiti misli će razumjeti ako ne stignu danas stići će sutra zapjevati će duša zadrhtati će tijelo osmijeh ili suza radosnica biti će na licu sve je to potrebno da bismo osjetili život da osjetimo ono nešto da osjetimo mir ja i danas punim plućima dišem punim srcem volim i osjećam dan meni je današnji dan uljepšan želim i vama isti takav predivan.. nasmijan.. uljepšan dan

Nakon jednog tretmana dišem punim plućima.

I dospijem u potkrovlja trošnih kuća, i na ormare s mirisnim dunjama, u borove šume i dišem punim plućima, misli ispunim sumnjama, ponekad lutam.

Ja vjerski dišem punim plućima i puna srca.

Ponovno dišem punim plućima išćekujući svaki novi dan.

Nego, u Ričicama dišem punim plućima, na tome mjestu ono sam što jesam...

Obožavam neveru na moru... Moram izaći iz kuće i i upiti tu sol pomiješanu s kišnicom.Vjetar moram osjetiti na licu, kosi... tada tek dišem punim plućima, tada tek progledam bistrim očima.... moj glas nestaje u vjetru.. moja pjesma zove te...

Ne razmišljam o onome što će biti sutra, kada se počne topiti i stvarati bljuzgu i ružnoću, jer uživam danas, i dišem punim plućima.

s mog gledišta, ja i ona povezani radi određenih spoznaja, vjerojatno ili na žalost više mojih nego njenih, u biti ne mogu tako reći, uglavnom iscrpljujuće.... dani kad mi svijest odluta i nije povezana s njenom uživam... osječam život u punini, mogu biti sretan, kad nisam, kad osjećam tu bliskost neovisno o udaljenosti, dekocentriran sam, nervozan... pogodan za greške krive odluke.... sputan, ograničen, vračen na zemlju (a volim biti realan ali s dozom oblaka ili krošnje u zvijezdama).... srčana čakra mi je je u grču, ne dišem punim plučima, ne spavam, otresam se na ljudima na koje se ne bi trebao otresati, smetaju mi stvari, postajem lijen.... mislim da je slika jasna.....

Oslobađaš moje tijelo zadnjih lanaca sputanosti i daješ mi da dišem punim plućima u tvom naručju.

To je život.:) Volim ga ponovo, dišem punim plućima, uživam u svakom danu.. čak i sada kada je sa lj gotovo.

Razmišljajući o svim tim divnim okusima, razmišljam i o toliko oslobađajućim pokretima svoga tijela, pokretima koji mi pružaju osjećaj lakoće, oslobađanja tenzija, osjećaj kako dišem punim plućima.

Možda je ples za mene dosad značio osvajanje osobne slobode i definiranje svog životnog prostora gdje sam ja neprikosnoveni gazda i zato ga tako slavim jer mi je omogućio da dišem punim plućima, da ja budem ja... ali izgleda da moram ići korak dalje od toga... moj svijet sada mora postati dijelom ljudskog svijeta... tj. vraćam se ljudima... nova, slobodna, plesom razgibana...

Naime, usprkos izostanku profesionalnih uspjeha, ipak sam živa, zdrava, jedem svoj kruh, ni o kome ne ovisim, dišem punim plućima, mirno spavam, nisam umrežena u klanove, ničim me ne mogu ucijeniti, govorim im po svojoj savjesti, smijem im se u brk kada to zaslužuju.....

Kao prvo, sad dišem punim plućima, a kao drugo, cigareta mi uopće ne fali.

Želim da nestane sve zlo, želim da sam vjetar, da letim, da budem slobodna, da dišem punim plućima, da idem kuda hoću.

Osjećam se preporođeno, krajnje olakšano, dišem punim plućima i smatram da sam svoj životni ciklus od 7,5 godina u Poglavarstvu, po mom mišljenju, završio vrlo uspješno.

Da životarim umjesto da dišem punim plućima