Autor članka je naravno spomenuo zg i vječna prepucavanja na toj liniji, možda se nadajući da će tom implikacijom udriti po splitskom dišpetu, koji će eto, kad pročita ovaj uradak, za dišpet otkazati norijadu.

Upustiti se u raznorazne pseudosociološke analize, paušalne procjene ionako suviše paušalnih mentaliteta, neuhvatljive bajalice o ' duhu grada ', njegovom ' povijesnom dišpetu ' ili što slično bilo bi, poslije svega, u službi kukavičluka; pokušaj da se analitičkim aparatom opravda činjenica da jednostavno sve teže podnosim njegove ljude.

Dalmatinci su poznati po svome ko mi šta može stavu i po dišpetu (iliti inatu neću onako kako mi kažu, nego ću onako kako JA oću), ali čini se da to danas stoji samo u teoriji.

Jer ne radi se tek o dišpetu lokalnim muškim šovinistima ili pak mediokritetima.

Dalmatinci često govore o svom dišpetu, inatu, guštu i t. d., a ja bih dodao da i mi ostali navijači Hajduka, iz drugih krajeva Hrvatske, a naravno isto tako i iz dijaspore, imamo isti stil življenja, isti način shvaćanja pojma/veličine Hajduka, osjećamo isti dišpet, gušt, nemjerljivu ljubav prema Hajduku...

Dišpetu iz Zagreba koji ju je interpretirao ništa pak nije odmoglo za pobjedu u drugoj večeri, a da se estetika dograđuje uistinu relevantnim folklornim uzorcima dokaz je i druga pjesma Lijepa ti je od jabuke voćka.

Dolazak Kranjčara iznova je otvorio magičnu kutiju uspomena, te potvrdio stari postulat: splitski sportski uspjeh temelji se na domaćem talentu, znanju, mentalitetu, dišpetu, ali uz obavezan začin velemajstora - došljaka.

Pa se opet priča o tom famoznom " dišpetu " i kao najvažnije da je navečer na rivi fešta i da će biti pečenog mesa, a negdje da se peku i volovi (e, to me jako razveselilo).

tamo pišeš o nekakvom dalmatinskom dišpetu, pa nije li to suludo?

O dišpetu, veli, nije bilo ni govora.

A srce splitsko je osobito po emocijama, ljubavi i dišpetu.

Možda baš u poziciji autsajdera i dalmatinskom dišpetu - ' eksplodira '.

Kada pogledamo povijest grada Splita i Dalmacije, jasno nam je kako je najveći doprinos identitetu ovih krajeva, onom poznatom dalmatinskom dišpetu i ponosu, doprinio upravo sport.

Govorimo mi o nekom dišpetu, a nema tu tri prava Dalmatinca.

Ne rezultatom već zalaganjem, a mislim da nije potrebno ponavljati fraze o ' borbi za Hajdukov dres ', dišpetu i slično.

Transparent je inspiraciju imao u bijeloj boji dresa našeg voljenog kluba i južnjačkom dišpetu koji nas kao navijače s juga Hrvatske krasi.

Ipak, iskustvo i bolja koncentracija u završnici, Dišpetu su osigurali konačnih 8:6 i prolaz u polufinale.

Sada nam ostaje samo nada i vjera u bolje sutra jer hajdukovci su zahvaljujući ponajprije svom hajdučkom srcu i dalmatinskom dišpetu uvijek bili najjači i najbolji kad je bilo najteže.

Naravno, potka o bijelima, o snazi i dišpetu, talentu i mentalitetu, euforiji slavlja i erupciji bijesa ostaje i onda i sad, za sve buduća vremena.

Hajduk ove sezone ne živi na igrama pojedinca, već na igri momčadi, na tom dišpetu koji im je usadio Krstičević i više nego dobroj tjelesnoj pripremljenosti.

Ne radi se o nikakvom jalu i zavisti, ne radi se o St. dišpetu, niti o promiđbi Hrvatske, kao što ti kažeš.

Brbiću kriv si...... ako nisi reci u javnost zašto se voda nije usisala mogla se na sto načina ali tu nešto smrdi svit je bija nabrijan i danas bi bili pali sigurno........ ali ne bojim se poznati smo po svom dišpetu, kontra sili i u sridu moramo soriti ili Dinamo ili Drugi kat i izdajnike

Ne radi se tu o nikakvom dišpetu i priči " idem gledati Hajduka, a ne Barcu " već o poslu koji je skupo plačen, a nije odrađen kako treba.

Iako su pjevačice iz Rijeke u konkurenciji prepustile mjesto Čuvitama, Dišpetu, Armorinu, Ventuli, Drači... ostat će pojmovno najbliže muškom pjevanju.

Jedini spas mogao sam naæi u - dišpetu i vlastitoj profesiji.

E sad bi stvarno tribalo malo za pas zadinit, šta bi rekli i oni koji isto imaju svoj prčeviti dil u dišpetu SPLITMANA gore list.

Nema ništa o tih priča o svježini i dišpetu.

Dajući i sebi na veličini pišu kitnjasta pisma o dišpetu kad je najteže.

malo sam se ulinio, pa mi se ni pisati ne da. a i zadnje vrime samo dišpete radim, pa je onda bolje ne oglašavati se u takvom stanju. tako sam bio na piru u subotu, u slavoniiji. kako je dobro bilo ali ja sam uvik nešto prigovara. dobro, oni oko mene su znali da ne mislim ozbiljno, ali bilo je onih koji me nisu baš tako dobro znali. pa su onda na moje strelice odgovarali protu-strelicama. meni se to svidilo, ali njima baš i nije: -)) naime, glavni kamen smutnje je bilo jelo. a kako ja sa svojih malo kila i nisam baš neka refernca za jelo, ne očekujem da neko ozbiljbno shvati moje gunđanje oko hrane. dobro, razumim se ja u janjetinu i pršut... e, sad, meni je šok bio da sam čeka na hranu uru i po vrimena, otkad sam uša u salu, i onda u komadu dobio tri jela. kod nas doli ide red hrane pa red plesanja pa red hrane pa red plesanja i tako cilu večer. i tako sam čekujaći stvarno ogladnio do prvog seta jela. i još prvo jelo nije bilo pršut. pa mora sam zafrkavati, pardon prigovarati: -)) u nedilju sam iša u vukovar. o tome nekom drugom prilikom. uglavnom, tamo se da uočiti problemi manjina, većina i sličnog. i to me uvik ljuti. a kako je ljutnja blizu dišpetu, onda je pogodna za post.

Drugo je pitanje koliko bi bilo dosadno slušati u lokalu jedan te isti CD, no to nije niti bitno, jer ionako se radilo najviše o dišpetu ugostitelja zbog visokih mjesečnih nameta ZAMP-a, a taj je pokušaj i značajno " omekšao " ZAMP-ovce, nakon čega je uslijedilo potpisivanje Sporazuma.