Na račun Croatia banke broj 727 8001 000001 u Banca di Credito di Trieste iz Kanade je 20. veljače 1991. uplaćeno je 27.360 dolara, 21. ožujka 1991. 57 tisuća dolara, a 19. travnja 1991., 31.920 dolara.

Bio je redoviti profesor tal. jezika i književnosti na Pedagoškome fakultetu (Facoltà di Magistero) Sveučilišta u Trstu, te 1983 98. predsjednik Narodnoga sveučilišta u Trstu (Università Popolare di Trieste).

Borba između talijanskih i hrvatskih predstavnika oko tog pitanja tek će se rasplamsati: - Predstavnici Mjesne općine Pazin 1873. godine traže od talijanskih predstavnika u Carevinskom vijeću da zahtijevaju pretvaranje njemačke gimnazije u gimnaziju s talijanskim nastavnim jezikom; - U Našoj slozi od 1. siječnja 1874. hrvatski sveučilištarci, među kojima su se nalazili i Matko Laginja, Andrija Štanger, Vjekoslav Spinčić, Eugen Kumičić, Ivan Rabar i dr. objavljuju proglas Hrvatskom narodu po Istri i otocih u kojem " kao buduća inteligencija naroda u Istri " protestiraju protiv svakog glasa koji bi se u Beču podigao za nehrvatsku gimnaziju u Pazinu; - Tršćanski list Il Coriere di Trieste na svojim stranicama otvorio je prostor za priloge o pazinskoj gimnaziji.

Kao regionalna banka za širenje na području centralne i istočne Europe, te bivše Jugoslavije, više se ne spominje Zaba, nego talijanska Casa di Risparmio di Trieste, koja je dio grupe UniCredita i također ima podružnicu u Zagrebu, piše tršćanski Il Piccolo.

Upisuje studij Filozofije i stranih jezika i književnosti, povijesno kulturološki smjer, na fakultetu u Trstu, Università degli studi di Trieste, te stjeće zvanje magistra engleske književnosti i jezika.

Osim potraživanja po navedenim ispravama, Hranilnica Ljubljanske pokrajine u Ljubljani imala je uoči oslobođenja i potraživanje po tekućem računu u Trstu, koje je iznosilo 1,553.143,05 lira kod Banca d ' Italia, i 6,345.316,94 it. lira kod Cassa di Risparmio di Trieste, odnosno ukupno 7,898.459,99 it. lira, sve valuta 31. decembar 1946.

- ni u jednoj od triju provincija nikada nije dozvolila otvaranje učiteljskih škola; izmislila je hibridne hrvatsko-talijansko-njemačke učiteljske škole u Gorici i Kopru; što se tiče tršćanske škole za učiteljice, koja je osnovana na isključivi trošak tršćanske općine, Austrija nad njom traži ponovno dobivanje prava koja nikada nije izgubila; ne dozvoljava otvaranje talijanske škole za učitelje u Trstu također na trošak općine; (... in nessuna delle tre provincie ha mai voluto una scuola magistrale italiana; escognito gli ibridumi slavo-italo-tedeschi delle magistrali di Gorizia e di Capodistria; a quella per le maestre, creata a tutte spese del Comune di Trieste, contende il riacquisto di mai perduti diritti; li nega a quella, per i maestri italiani non cura, e a chi, per carita de ' figli e della patria, fa suo l ' altrui dovere, contrasta; str, 20.);

Ljiljana Avirović, SSLMIT - Università degli Studi di Trieste

Ne možemo zaobići Zadrugu za osiguranje Croatia, koja je utemeljena u Zagrebu godine 1884. Predstavništvo za austrijski dio Austro-Ugarske Monarhije imalo je zadrugu u Trstu od 1904. do 1922. Hrvatska štedionica u Trstu (Cassa di risparmio croata di Trieste) radila je više od deset godina (1909 ⠀ 1922), prvo i najduže na Trgu burze broj 3, prvi kat.

Bio je počasni predsjednik Tršćanskoga Università Popolare di Trieste, 1909 13., i Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, 1899 1925. Već 1872. u zborniku koparske gimnazije napisao je prikaz istar. povijesti do rimske vladavine, naglasivši da povijest poluotoka nije moguće napisati bez prethodnoga prikupljanja arhivske građe i analize pov. vrela.

Iz toga je doba i njegov rad Attività dei comitati politici di Trieste e dell Istria dal 1859 al 1866 (AMSI, 1949., 1).

Dobitnik je povelje Zajednice sveučilišta Hrvatske, medalje " Universita degli studi di Trieste ", plakete National Technical University of Athens i niza drugih priznanja.

Interes za komorno muziciranje odveo ju je do Scuole superiore del Trio di Trieste koju je apsolvirala kao stipendistica United World College of Adriatic.

Nije izlazio 30. IV.1945 5. III.1947., a potom je radi kolaboracionizma morao izlaziti kao Il Giornale di Trieste do 24. X. 1954. Dva dana poslije na čelo obnovljenih novina došao je Chino (Gioacchino) Alessi, Rinov sin, koji ih je vodio do 1977. Već 1973. dio vlasništva preuzela je grupa Agnelli-Fiat, a od 1976. među vlasnicima je i nakladnik Rizzoli, koji je iduće godine od Alessija otkupio i preostali dio.

Do sad je objavila dvije knjige poezije: Dall ' oro allo zolfo (Od zlata do sumpura), Università Popolare di Trieste, 1998, i Lilith, Grad Siena, Italia, 1998).

Posredovanjem Narodnog sveučilišta u Trstu (Università Popolare di Trieste) angažirani su poznati tal. redatelji i glumci (Spiro Dalla Porta-Xidias, Francesco Macedonio, Giuseppe Maffioli, Diana Torrieri), koji su unijeli mnoštvo novina i modernizirali predstave.

Izložbu su sufinancirali Grad Rijeka Ministarstvo kulture Unione Italiana Talijanska unija, Rijeka Fiume Università Popolare di Trieste Društvo povjesničara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja Lučka uprava Rijeka Comunità degli Italiani di Fiume

Gospodarske susrete će otvoriti Boris Golob, direktor STeP Ri, nakon kojeg će prof. dr. sc. Sabina Passamonti (Universita ' di Trieste) govoriti o agronomskim i enološkim tehnikama koje mogu pridonijeti proizvodnji vina s više zdravih bioaktivnih spojeva.

Tršćanski arhiv (Archivio di Stato di Trieste), osnovan 1926. za furlansku, tršćansku i istar. pokrajinu, preuzimao je arhivsko gradivo nastalo na području Istre.

Program je osmišljen za pijaniste i gudače i odvija se pod mentorstvom glazbenika renomiranog sastava komorne glazbe Trio di Trieste, koji vodi uglednu međunarodnu glazbenu školu komorne glazbe u Trstu.

Nakon I. svjetskog rata, brigu o arheol. istraživanjima, radovima i muzejima (pulski Museo Civico postao je Regio Museo dell Istria) preuzela je Soprintendenza di Trieste, a zatim iz Padove (voditelji A.

Objelodanio je monografiju Cittanova d Istria (1974) te Memorie e cenni storici su Daila (1970), Regesto di 85 documenti inediti dell archivio capitolare di Trieste, Ordini religiosi a Trieste e in Istria (1988) i mnoge druge manje radove.

Andriji Bukovčiću koji je nešta nelijepo bio oslovio u gostioni alla citta di Trieste Vukasovićeve otpadnike, oduzeo je bez svake istrage pravo javnoga mešetarenja od česa je starac, pokle je more ostavio, sa dvoje još neopskrbljene djece živio.

Tu je i popularno sveučilište u Trstu (Universita degli studi di Trieste) gdje je osobito tražen studij prevođenja te, među skupljim opcijama, prestižno privatno sveučilište Bocconi u Milanu kao poželjan odabir za usavršavanje u ekonomskim znanostima.

Dalmazia pri osnivanju nije imala ni jedan čamac, a u veljači 1886. upisala se u veslački savez Trsta (Societa delle regate di Trieste), koji je bio u sklopu Austrougarske.

Bio je to zapravo skroman pansion s nekoliko soba i gostionicom o kojem svjedoče stare kartuline, ali labinski publicist i istraživač lokalne povijesti Marijan Milevoj primjećuje da nema pisanih tragova iako se spominje točan datum njegova otvaranja - 11. lipnja 1889. »Quarnero« je ostao jedini rabački turistički smještaj sve do 1924. godine kada Tršćanin Emilio Gherdoli otvara hotel »Citta di Trieste« s 12 soba. (G.

Prvu tvornicu za preradbu ribe u Rovinju otvorila je pariška Société générale française des conserves alimentaires, a potom su slijedile i druge slične tvornice: Rismondo, SAFICA, i naposljetku A. Conservifici di Trieste, koja je 1934. preuzela prostor stare destilerije.

Ovaj projekt u trajanju od 23 mjeseca Centar za ženske studije provodi u suradnji s 4 partnerske organizacije iz regije (Žene u crnom, Beograd, Srpski kulturni centar Danilo Kiš, Ljubljana, Centar za savremenu umjetnost Sarajevo, Casa internazionale della donne di Trieste).

Najvrijednije djelo koje je ostavio iza sebe je I Castellieri di Trieste e della Regione Giulia, objavljeno u Trstu 1903. godine.

Ostala važna djela: Indicazioni per riconoscere le cose storiche del Litorale (1855), svojevrstan kompendij raznovrsnih izvora za povijest Istre i Trsta, Notizie storiche di Trieste e guida per la città (1851), Storia del Consiglio dei Patrizi di Trieste dall anno MCCCLXXXII all anno MDCCCIX con documenti (1858).