Dakle, jebeš ženu koja ne ume da kuva, koja ne zna oko dece, koja se sama ne seti da opere prozore... Dobro, jebeš i ovu koja ume da kuva, mada nešto ređe, jer takvu imaš za po doma, a onakvu... čekaj, izgleda da sam nešto u ovoj dijalektici omanuo: oću da kažem da obožavam žene koje umeju da umese kolač, koje znaju da postave stol i izaberu srebrninu, jebigiga, volim zgodne, njegovane, kultivirane žene koje su suverene u kući.

U nastavku predavanja kardinal Bozanić se osvrnuo na dijalektiku odnosa religije i moderniteta, koja u kontekstu europske povijesti najviše, kako je rekao, označava govor o dijalektici između kršćanstva i moderniteta. Modernitet je prisilio kršćanstvo da precizno domisli i jasno izreče toliko važnu koliko i potrebnu distinkciju između religije i politike, koja je već naznačena u Evanđelju glasovitim izričajem: ' Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje '.

Potom je na scenu stupao rhetor koji bi ih poučavao ostalim disciplinama: dijalektici, retorici, aritmetici, muzici, geometriji i astronomiji.

Genealogiju reprezentacije prostora izvodi od Šenoinih " Zagrebulja " i Kovačićeve " Registrature«, do Kumičićeve " Gospođe Sabine " i Matoševih flaneura koji svojim šetnjama iscrtavajuu kartu grada u dijalektici između intime, osobne šetačeve rute i prostora koji pripada svima.

Razlog je jednostavan: u odnosu prema komunističkoj prošlosti koju konstruira ovaj muzej komunizma i artikulira postkomunistički diskurs uopće nema mjesta dijalektici.

Po toj, ko pasulj jasnoj i logičnoj dijalektici, osporavatelji države su jedini njeni istinski prijatelji.

Tu je naprosto riječ o dijalektici, o borbi suprotnosti, a o greškama tek uvjetno.

Njegova glazba privukla me svojom istraživačkom komponentom u dijalektici kontrasta ali i zajedništva, što odgovara dubokoj podvojenosti stvaralačkog procesa.

Narodima Zosime i monaha koji gorljivo bdiju kao blijede svijeće pred svetim ikonama; Slavenima Ivana Pavla II ili Hrvatima čija je ukupna povijesna sudina od Agatona do Stepinca i današnjih dana u bitnom određena katoličanstvom, bez obzira na ovu neznatnu pardesetljetnu epizodu koja je, vjerojatno, i ne tako nesretan period sabiranja i svojevrsnog duhovno pročišćenja; ili Srbima zadužbina, Srbima Atosa, Srbima jednog, u konačnici, Amfilohija Radovića (ne šalim se, nimalo se ne šalim); Slavenima Ćirila i Metoda, ukratko, zaista nije nesvojstvena ta vjera koja se samo površnom pogledu nadaje kao neshvatljiva i nepodesna vjera bliskoistočnih ratara, mada je kršćanstvo, kao što ćeš odmah vidjeti, upravo sušta suprotnost izvedenicama i atavizmima religija i kultova prirodnog cilusa rađanja, umiranja i preporađanja, otjelovljenim u dijalektici zrnevlja i klica, poljodjelskih kultura i najrazličitije zemaljske i zemljane plodnosti.

(A ako je ono što si napisala o " dijalektici " sve što o tome možeš reći, onda moram konstatirati da sam i pojam dijalektike savladala bolje od tebe - premda sociologiju nisam nikada diplomirala, niti ću.)

Smatram da se tu ne radi o dijalektici između površine i onoga što je izvan stvari koje su suspendirane.

S tim u vezi pojašnjava i ulogu geopolitike u današnjem svijetu pa se tako nameće i zaključak kako geopolitika, u zavisnosti kako se gleda, može biti i znanost, ali i vještina koja može produbiti spoznaje o samoj dijalektici međunarodnih odnosa.

Zapravo su oni iznenađujuće jedinstveni u dijalektici svojih konstatacija; jedinstveni su kada govore kako je Gospodin bio u istini mah opipljiv i neopipljiv, spoznatljiv i nespoznatljiv i kako vlada savršeni identitet između Raspetoga i Uskrsloga i njegove potpune preobraženosti.

Upravo u ovom iznalaženju srednjeg puta vidim odmak od nekakve ustaljene produkcijske niti koja će često naići na odlične priče postratne/postsocijalističke stvarnosti, ali ih tek provlači kroz filmski mediji bez nekog dubljeg autorskog promišljanja o mogućnostima i granicama filmskog jezika i eventualnoj dijalektici sa samim materijalom priče.

U toj dijalektici traženja i pojašnjenja, lirske sintagme zanemaruju mudrost onih drugih.

U ovoj dijalektici u kojoj volimo ili mrzimo, svi to znaju, svi to itekako dobro znamo.

Jer tvoj je mozak tako mizerna kategorija, da je apsurdno govoriti o dijalektici njegove amorfne rehabilitacije.

Slično Kant u Kritici čistog uma, u transcendentalnoj dijalektici opovrgava mogućnost racionalne kozmologije.

No Derridi nije do toga da samo preokrene niz ovisnosti ili da prigovarajući fonologizmu zadrži utabano poimanje riječi i pisma, nego želi Freudovu i Heideggerovu alternativu logici identiteta i dijalektici još više zaoštriti.

Me? utim, u zakonitosti je ljudskog razvoja i dijalektici društvenih previranja uop? e da na vagi, koja odre? uje trenuta? ne naglaske i prioritete, prevladavaju? as konzervativne,? as progresivne snage:? im jedna od njih pokaže sklonosti pretjerivanju u jednom smjeru (konzervativizam u svojatanje vrijednosti, isklju? ivost i suhu strogost, a progresivizam u površnu toleranciju, dopustivost svega i relativizam), druga se s margine doga? anja postupno zavla? i u središte preuzimaju? i ga.

Ta se komunikacija rađa u tišini, ona je progresivna, kumulativna i povijesna, ostvaruje se u dijalektici očitovanja i neočitovanja, svjetla i sjene, odnosi se na ono što na zemlji nikada nije apsolutno zbog čega trebamo poštovati i imati osjećaja za otajstvo svake osobe, ona pretpostavlja uzajamnost u odnosu, traži odgovor iako zna da odgovor nikada nije jednostran, sadrži pouku, poziv na više (magis) te iznošenje stvari svoje nutrine.

U hegelijanskoj dijalektici postoji tročlano kretanje i Žižek ga zapravo upravo ilustrira: glupi stereotip, ili pojavnost; mudra korekcija, realitet ili esencija koja se krije ispod; i naposljetku, nakon svega, povratak realitetu pojavnosti, tako da je u konačnici pojavnost ipak bila istinita.

Što se tiče ovog izvoda o dijalektici crvenih i crnih kao osnovnoj ideoškoj fantazmi koja strukturira hrvatsku starnost, dovršetak je izvoda sljedeći: budući da uzurpiraju cijeli prostor politike, crveni i crni prikrivaju nedostatak bilo kakvih istinskih političkih tema onemogućujući razrješenje stvarnih antagonizama našega društva, ali i odlažu ad calendas graecas razrješenje trauma kakva je recimo ona dotaknuta Rezolucijom o komunizmu.

Ipak, iako je razgrnuo privid, Butković se još uvijek nije suočio s istinom: Što se tiče ovog izvoda o dijalektici crvenih i crnih kao osnovnoj ideoškoj fantazmi koja strukturira hrvatsku starnost, dovršetak je izvoda sljedeći: budući da uzurpiraju cijeli prostor politike, crveni i crni prikrivaju nedostatak bilo kakvih istinskih političkih tema onemogućujući razrješenje stvarnih antagonizama našega društva, ali i odlažu ad calendas graecas razriješenje trauma kakva je recimo ona dotaknuta Rezolucijom o komunizmu.

Dragojević govori iz perspektive šetača baudelaireovskog flaneura, koji svojim šetnjama sam iscrtava kartu grada, u dijalektici između naše intime, naše osobne šetačke rute i prostora koji pripada svima.

POZOR: Ima daleko više nego lis e misli tih LAIČKIH DOGMI U KOJE JE ZABRANJENO SUMNJATI, a sav naučni pogled na svijet (i ne samo u Engelsovoj? Dijalektici prirode) vrvi od tih anegdota kojim se truju i suvremeni naaraštaji, bez obzira što najočitoanije preteče u njih uope ne vjeruju.

Kad britanski premijer govori o nacionaliziranju banaka, a Daily Telegraph piše da će 13. listopada 2008. ostati u povijesti zapamćen kao dan kad je britanski kapitalistički sustav priznao svoj neuspjeh, kad svakodnevno gledamo kako se preplanuli (Berlusconi) američki predsjednik bori za spas sustava putem državne intervencije neviđenih razmjera, onda moramo zaključiti da je gospon Marx ipak nešto znao o dijalektici i aporijama kapitalizma, samo što je sintezu vidio u ovome (slijedi nastavak gornjeg navoda): pa će država onda krenuti putem koji vodi u komunizam.

Poslije Hegela dolazi dijalektički filozofski " bubnjar " Marx, koji u Hegelovoj dijalektici nalazi svemoćni misaoni alat koji pokazuje svijetu da mu je odzvonilo takvom kakav jest, tj. mora biti NEGIRAN novom višom razinom koja dolazi kao neminovnost dijalektičkog procesa.

Na dijalektici gledanja, koja u podlozi ima realnost kao subjektivno i trenutačno viđenje svijeta, zasniva se cjelokupni koncept izložbe.

Nije Priroda, a to bi vi kao zeleni prirodnjak morali znati, toliko blesava da funkcionira na dijalektici.