Dijaloško gibanje je »znak vremena« i »izraz duboke težnje našega vremena«.

U uvodnom dijelu predavanja, dr. Cifrak najprije je podsjetio na definiciju prispodobe te istaknuo kako je ona fiktivno pripovijedanje koje se koristi u funkciji dijaloško-argumentativne strategije koja djeluje u dva momenta: najprije potičući na temelju unutarnje logike govora, određeno vrednovanje prenoseći ga kasnije snagom analogije strukture u stvarnost na koju misli pripovjedač.

Pomoć sve više mora postajati međusobno dijaloško ponašanje.

Time su mogli postati zainteresirani za dijaloško ostvarivanje minornog diskurza koji spaja djelovanja kulturnih vrednota i može ih učiniti predmetom osmišljavanja sudbine, te na taj način iseljeni/doseljeni subjekt govornog poretka kulturne različitosti može dospjeti iznova na prostrano jezično igralište koje nadmašuje polarizaciju i pluralizaciju mogućnosti d a se doživi Drugi.

On kao da je ispred sebe otvorio nekoliko tematskih skripta i profesorski krenuo dijaloško-nadmudrivalačkim razmjenama zidati bračnu zajednicu u rastavljanju, stavivši se nezrelom razabiračkom kušnjom uz bok David Jacobsenovskoj produkciji sapunica koje ne umiju ni prikazivati ni pričati ni opisivati, a još manje sugerirati, jer bez opažanja, iskustva, analize i konstrukcije sve što imaju za ponuditi je egzaltacija rutine

Razlog za takvu slobodnu odluku Rahner nalazi u dijaloško-odnosnoj dimenziji osobe koju on prebacuje i na narode i kulture.

Mateljan na to odgovara kako je svaki čovjek dijaloško biće, biće u odnosu i kako se ostvaruje u relaciji prema drugome.

U nadležnosti glavnog imama su vjerske, vjeronaučne, kulturne, karitativne, dušobrižničke i druge aktivnosti te će se prelaskom na ovaj viši nivo organiziranja službe mnogo dobiti na kvaliteti usluga i pojačati aktivnosti usmjerene na članove Islamske zajednice i jačati dijaloško-ekumensko ozračje na temeljima tradicije, tolerancije i uvažavanja kao i pružiti mogućnost ekonomskog jačanja i suradnje preko Centra za certificiranje halal kvalitete, izvoza u islamske zemlje te ulaganja u pogranična područja, poručili su iz karlovačkog Džema ' ata.

O Encantadasima je 1854. godine američki književnik Herman Melville napisao kratke putopise za časopis« Putnam ' s Magazine », pa je kasnije te tekstove ugradio u svoja prozna djela, i posredno u kratke dijaloško-dramske oblike, skečeve.

O jednoj takvoj bizarnoj entropiji sećanja govori praktično istraživanje i živopisan, dijaloško-citatni tekst Ivana Mandića, inače reditelja dokumentarnih filmova.

U Deset zapovijedi Chouraqui nastoji ponukati pripadnike triju monoteističkih religija nastalih na temeljnim porukama Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva, na razmišljanje o vlastitom Izvoru, na dijaloško otvaranje jednih prema drugima (mečureligijski dijalog) i na izlazak iz isključivosti geta (antidogmatizam).

Na drugoj strani valja reći, istini za volju, da su neki mediji, pa i katolički, taj susret potpuno zaobišli, što je žalosna i znakovita činjenica, posebno kad se zna da bi upravo oni o tome trebali najviše pisati i komentirati jer žive i djeluju u izrazito dijaloško-ekumenskom ozračju.

Ova sugestivna priča o odrastanju predstavlja nam i njenog autora, suvremenog mađarskog pisca Dragomána. 3. Makovo zrno, Neven Ušumović (Profil) Ispisujući nove tekstove nadahnute razornim motivima mađarskog proznog modernista, Géze Csátha, Ušumović ih smješta u Suboticu u vrijeme rata i neposrednog poraća, u vlastitu povijest, jezik i književnu tradiciju, stvarajući novo dijaloško raskrižje i pripovjedne svjetove. 4. Nježne usluge terenskog komercijalista, Ivan Dimoski (V. B. Z.) Mladić Luka radi u knjižari na nekom otoku, gdje svraćaju žene koje upoznaje i u koje se zaljubljuje, a svaka od njih ima svoju priču. očekivanjem novog ljeta i novih ljubavi sugerira se ne mačistički projekt, nego projekt čiste ljubavi prema svima.

I kršćanske i muslimanske vjerske vođe pozivaju na mir i dijaloško rješavanje problema, no i dalje strahuju od novih međuvjerskih sukoba koji bi mogli donijeti i nove ljudske žrtve. (sv) MLADI, BUDITE POPUT JOSIPA - SANJARA

Ni tada, baš kao ni danas, ništa dijaloško nisam razabirao u patetičnom ustaškome liriku kojemu se pod stare dane možda i potkrala poneka pomirljiva fraza, ali ne i pokajnička gesta.

To je dijaloško ozračje dr. Mardešić opisao rečenicom: »Svi sretni, svi zadovoljni, kao da smo ušli u besklasno društvo ili kraljevstvo nebesko na zemlji.« A onda se dogodio pad Berlinskoga zida, »a umjesto raja počinje pakao rata i sukoba«.

Upisi u Ionescovu dramu javljaju se i na dijaloško-fabularnoj razini i na razini atmosfere: od sitnih preinaka, kao što je primjerice ta da su srebrni pladnjevi koje su Smithovi dobili za vjenčanje zamijenjeni fritezama ili što Elizabeth razgovara na mobitel, preko eksplicitnih pornografskih elemenata i brutalnosti pa sve do rješenja interijera u kojem je strogi britanski štih zamijenjen lepršavo sladunjavim kakav se prezentira u španjolskim sapunicama, uočava se referencija na današnjicu.

Čak i onda kada dozivaju međunarodno pravo i institucije protiv unilateralizma SAD a previđaju da je pokolj u Srebrenici učinjen pred očima vojnika Europske Unije pod zastavom Ujedinjenih nacija, dvije institucije koje bi trebale biti nekakva kontrateža američkom imperijalnom zlu, te da je tek intervencijom zlog američkog imperija Balkan doveden u red i stvorene pretpostavke za dijaloško rješavanje problema.

Zbog toga smo se odlučili pomaknuti granice uobičajenih novinarskih normativa i krenuli smo u seriju razgovora, a dijaloško sučeljavanje s akademikom Aralicom na mnoge teme daju informaciju više.

»Savršeni« vjernik bio bi onaj koji dopušta da ga Bog oblikuje, koji postaje liturgijsko »dijaloško biće«, dakle koji kroz liturgiju prestaje biti egoist, koji ulazi u zajedništvo s Bogom.

Budući da nema ponavljanja, pjevanje je, unatoč sporijem tempu, živo i dinamično jer strukturom pjesma ima dijaloško obilježje.

Autor prikazuje kako tekst iz monološkog mora prijeći u dijaloško kako bi sebe ostvario kao djelo i kako bi bio i za Drugog, a ne samo za sebe, bez obzira o kojoj vrsti osobnog teksta se radi.

Bilo kako bilo, čovjek je biće komunikacije i relacije, jednostavno dijaloško biće.

Personalno i dijaloško mišljenje proširilo je kategoriju poznavanja.

Zašto dio javnih medija nije nepristran i izbjegava dijaloško argumentiranje, već se služe argumentima« ad hominem »?

Naime, u ovoj se farsi miješaju šaljive i dramatične scene, kolokvijalni govor i istančani stihovi, dijaloško nadmudrivanje i grubost masovki, metaforična stilizacija i birokratska formulacija, a sve skupa nudi zreli plod vješto usklađenih registara.

Dobar ti je prijedlog za dijaloško predavanje, ali mislim da to nije lako bez dobre pripreme i sa ovako velikim brojem učenika.

Proizlazi da je u rješavanju ekološke krize nezamjenjiva uloga čovjeka koji kao dijaloško i komunikativno biće postaje posebno odgovoran u odnosu prema Bogu, sebi samome, svojim bližnjima i čitavom stvorenju.

Iako je ideja Michelangela Buonarrotija Umjetnikova borba s elementima, k aosom, okolnim svijetom i samim sobom u srži dramatična, taj je tekst scenski problematičan ponajprije iz dvaju razloga: s jedne strane, monološko i dijaloško tkivo vrlo često upada u esejističko intelektualiziranje koje odveć eksplicitno otkriva ideju drame; s druge, u bogatim didaskalijama pjesničkim je jezikom dočarana neobuzdana igra mašte koja zanemaruje realna ograničenja scenski ostvarive građe.

Zbog jednostranih, pa i krivih interpretacija jedinstva Crkve moramo priznati da nam nije uspjelo stvoriti šire i dublje dijaloško-ekumensko ozračje ljubavi.