ja volim matematiku. postojala su razdoblja u mom školovanju kada sam obožavala matematiku. e sad, zanimljivo je to da sam cijelu srednju imala 2 iz matematike. ne bi se moglo baš reći da mi ne ide ili da sam antitalent. jer skupila sam ja petica u školi. ali sam isto tako skupila i onih dijametralno suprotnih popriličan broj. kad se meni to 90 % vremena nije dalo vježbati uopće, ili obraćati pažnju uopće, ili uključiti mozak uopće. najradosnije bi mi bilo kad bi svi učili npr. logaritme, a ja sam baš bila raspoložena za geometriju pa bih ja doma po cijele dane rješavala zadatke iz zbirke sa stranice 150, a svi drugi sa stranice 45. ponekad bi se desilo da se potrefimo, moj interes i nastavni plan i program. onda bih došla na ploču i riješila zadatak za 2 minute, a svi bi me čudno gledali. ostalo vrijeme bih došla na ploču, stajala nezainteresirano i govorila ne znam, ne znam dok bi me profesor ispitivao kaj sam pušila prije sata i jel ' su mi podvalili nekaj u coca-colu. specifičan je bio moj odnos s profesorom matematike. znate, on je bio onaj tipični strah i trepet, svima se grči želudac čim stupi u razred tip. however, naš je dijalog uglavnom tekao ovako: