dȉkla ž <G mn -ā/-ī>

DEFINICIJA

jez. knjiž. arh., v. djevojka

FRAZEOLOGIJA

što dikla navikla iron. 1. teško se odučiti od ugodnosti 2. radi kako je navikao (ob. nekim neposrednim povodom) 3. (aluzija na to da je djevojka okusila erotsko zadovoljstvo) osladilo joj se, omiljelo joj

ONOMASTIKA

pr.: Dìklan (S Dalmacija), Dȉklić (640, Otočac, Lika, S Dalmacija, Istra)

ETIMOLOGIJA

čakavski ← prasl. *dětьkla (slov. dekla) ≃ v. dijete

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

bokanjca, murvice, majdana, brodarice, trstenika, mostina, petrčana, duilova, dragovoda, smokovika, plovanije, zatona, posedarja, dračevca, kožina, njivica, pirovca, rogoznice, žnjana, srime

PRIMJERI U REČENICAMA