A izvor i temelj kineskog slikarstva leži u zmajevima, zmijama, leopardima i tigrovima posred gora i jezera velike prirode te lebdeće stanje zvijezda, oblaka, ptica i životinja što ih nalazimo isklesane na zvonima, tronožnim obrednim kotlovima, ogledalima i tanjurima iz dinastije Shang i Zhou, zajedno sa znamenjima svastike i lukovima linija koje se stapaju s različitim uzorcima pozadine i koji tako simboliziraju ritam života stvorenoga svijeta.

Uzorci na obrednim posudama zgong i ding te tanjuri i zrcala iz dinastije Shang i Zhou su u razvoju ljudske slike, ptice i zvijeri na freskama dinastije Han postupno oslobodili iz zagrljaja ukrasnih uzoraka, premda i u slikarstvu dinastije Han često možemo opaziti tragove ukrasnih uzoraka koji se pojavljuju u kružnom zibanju oko letećih ljudi i divljih zvijeri i prilagođavaju se ritmu cjelokupne slike.

Počeci razvoja kineske književnosti sežu u razdoblje dinastije Shang.

Iako se smatra da su se štapići počeli koristiti za vrijeme dinastije Shang (XVII-XI st. pr. n. e.), vjerojatno su Kinezi tako konzumirali svoja jela još mnogo prije.

Tu je i veliki broj grobova, od kojih najstariji datiraju iz dinastije Shang (krajem 2. tisućljeća prije Krista), kao i natpisa na stijenama.

Pronađena su i mnoga manja nalazišta, od kojih su neka smještena u dolini rijeke Yangtze i ukazuju na širenje dinastije Shang prema jugu.

Rana povijest Kine, kojoj nedostaju pisani spomenici, opisana je u kasnijim dokumentima iz dinastije Shang mnogo stoljeća kasnije.