Naime, smatram kako proces proizvodnje osim što pokreće proizvodne snage može i sputavati te iste proizvodne snage i kočiti njihov razvoj; da država nije i nikada ne može biti neutralno " oruđe " u rukama onih koji ga koriste te da zahtijevanje " radničke države " predstavlja paradoks par excellence; nužno je uvesti distinkciju između državne vlasti i političke vlasti gdje se prva odnosi na postojanje i funkcioniranje unutar državnog aparata, a druga na vlast nad samim sobom kao političkim subjektom distinkciju koju Althusser zaboravlja uvesti; ukoliko se prihvati tvrdnja kako se represivni državni aparat prvenstveno oslanja na nasilje, a tek onda na ideologiju, a glavne sastavnice tog represivnog aparata predstavljaju šef države, vlada i administracija onda se ne može tvrditi da taj državni aparat djeluje prvenstveno putem nasilja, jer da bi se samo nasilje uopće i podnosilo potreban je ideološki legitimitet istog; te naposljetku da prihvaćanje škole kao glavnog oslonca ideološke hegemonije vladajuće klase, omogućuje dolaženje do zaključka kako hegemoniju vladajuće klase možemo oslabiti stvarajući vlastite škole, kolektivna autonomna iskustva koja stvaramo suprotstavljajući se tom istom ideološkom aparatu države.