Znaš kaj? zamislil sam seosku ševu na požnjetoj pšenici. tak dugo dok je ne iskombanjiramo. dreša ljubavi. sito i rešeto jebačine. daj ti ju jedem. samo se prepusti. ne možeš drukčije do pravog vrhunca, nego iz relaksacije, A NJU IMAŠ KADA ZNAŠ DA TE DRAGI VOLI I SAMO VOLI I ŽELI JAKO. tako znaš da će ti ju razvaliti, mila. i zato jesi strpljiva i šutljiva ko plaha curica. znaš da će maca " trpiti ". tako i treba. volim to tvoje uzbuđenjem satrveno lice djevice. jer ljubav je tvoja čista i čista. ili da se maznemo malo, onak, jače... tam gore gdje ti stari čuva kukuruz u vrećama. prospemo ga i onda se volimo dok se sve ne pretvori u krupicu. žuljat će, ali to je za " kaznu ", to je pokora moja i tvoja - našoj zajedničkoj premilosti i pohotnosti. a najpohotnije i nebeske momente čuvam samo za tebe, to znaš, ponekad. iz krupice u... svršit ćeš luđački, premila, kada bude pod nama brašno.kada bude ono tvoje " jače, kopaj mi, uništi me, sadddddd, sad mi... mmmmm ". ono, kada se gubiš u oblacima zanošenja, sasvim tuđa, ne-više-svoja. ah, ahih... guske, kravice i krmci nijemo svjedoče prizor. ne kuže jel se koljemo ili divljaš i plačeš od pomame i radosti. toliko si jaka u strasti i uzbuđenju, da te ni sam ponekad ne kužim, pa sam " pastuh ", pa sam " vepar " ili " lud ".... a ovo lud uvijek govoriš kroz dražesni, pohotljivi osmjeh žene koja se predala.