ne želim generalizirati, ali stanje u drugim gradovima uglavnom je lošije nego u zg. iako nije pravilo. zašto građani šute? pa zato što su drugari na vlasti postigli svoj cilj - ljudi se zamaraju drugim stvarima, primjerice svakodnevnim problemima. kako stvari stoje, ta se situacija neće još jako dugo promijeniti. stanje u gradu se neće promijeniti jer u čitavoj našoj miloj i dragoj zemljici ne funkcioniraju neke javne institucije (koje btw plaćamo da nešto rade), a slabo funkcionira i ona najvažnija institucija koja se zove obitelj i koja bi u nekoj zdravoj atmosferi trebala odgajati normalne građane koji razmišljaju svojom glavom. dječarci i djevojčice zaduženi za vladanje shvatili su kako otežati taj zadatak obiteljima jer im je lakše vladati indolentnim likovima koje zanimaju jedino nogomet, kladionice i mobiteli te nezaobilazna francuska manikura nego vladati ljudima povremeno pročitaju i pokoju knjigu što ih možda potakne na razmišljanje i reakciju kada primijete da neko tko je " demokratski izabran " počne raditi sranja. zg je samo slika čitave države i odličan presjek svih mogućih i nemogućih sranja koja se mogu izmisliti od stoljeća sedmog. ipak, nije sve tako crno, imamo najbolje javne ćenife u jevropi i to nam je omogućio naš dragi mile da se ne sramimo kad uđemo u gore navedenu jevropicu. sigurno nam zavide svi ostali gradovi u rvackoj.

Dječarci se dosjetili kako odagnat kišu, pa pjevaju: " Dalmatinac nosi lančić oko vrata " što brže pjevaju kiša jače pada

Sve smo mi na neki način lake. Uopće nije teško prići nam, a kamo li osvojiti nas.Potrebno je samo malo romantike i pristojnosti.I to je teška i velika muka? Uostalom, što se najgore može dogoditi ako priđete nekoj? Odbijanje.Što se vjerojatno neće dogoditi, jer joj ne bi ni prišli da vam nije davala signale.Ali, možda je baš u tome stvar.Možda vi jadni ne prepoznajete signale.Uf, to je tako teeško.Smješak, pogled, slučajan dodir.Pa, opet, meni kao da ništa od toga ne pali.Jebote, mogu se ja smješit pol sata dok mi se faca ne ukoči, pa mamlaz opet neće skužit.Najbolje bi bilo kada bih mu jednostavno rekla, no daj više dovuci dupe ovamo i upucavaj se Haha.Smiješno? Ne.Istinito.A i ovi kaj se upucavaju su redovito primitivni kreteni.Sori, dečki, ali tak je.Ovo što ću sada reći se zaista dogodilo.Jedan tipčina je doslovno došao do mene, zašlatao me i onim iritantnom mačo glasom rekao: uuu dobra si. Kaj je najbolje nije bio pijan (još). Dakle, dragi dječarci moji, pamet u glavu.Nemojte se zavaravat da ne volimo romantiku.Obožavamo ju.Naravno, ne volimo mlakonje.Ipak, u svemu treba imati mjeru.I, molim vas, nemojte očekivati da vama djevojka priđe, jer vi ste ipak kvragu muško.To je sve od mene.Dakle, uključite moždane vijuge i shvatite očito.Mooolim vas.Shvatite

Bijaše hladno jutro, da ljudi stiskahu prsnike oko tijela, a bosonogi dječarci, pastiri i pastirice tapkahu sitno po brđanskom busenu da im se ugriju noge.

Svaka vam čast Ritzevi da sam ja u pitanju svi bi ti dječarci sad bili u nekoj drugoj dimenziji.

A Što je to smrdljivo u njemu? " On je povikao: " Smrdljiv je ovo svijet jer pušta mlade nacvaliti na stare kao što ste vi to učinili, i više nema ni zakona ni reda. " Kričao je glasno i mahao rukajama i činio stvarno horrorošo sa slovajama, dok mu je tek pokoji blurp blurp dolazio iz kiški, kao da nešto orbitira tamo unutra, ili kao neka jako neprilična upadica mužja koji pravi šumaje, tako da je taj stari vjek stalno kao prijetio šakama vičući: " Nije to više svijet za starca, a to znači da se ja ni mrvicu ne bojim vas, dječarci, jer sam previše pijan da osjetim bol ako me udarite, i ako me ubijete bit će mi drago što sam mrtav. " Mi smo šmekali i onda se nakesili, ali nismo rekli ništa, a onda je on rekao: " Kakav je to uopće svijet?

S nama igrahu i oni dječarci što još napola izgovarahu riječi i koji bijahu tako mirni, strpljivi i milodušni da se više ubrajahu među žensku negoli među mušku djecu...

Ma koliko dječarci bili sićušni u svom strahu, ogromne su njihove oči, i još veća je njihova želja dotaknuti, prožeti, iskusiti.

A zapravo su same žene uglavnom krive za to, jer ih nisu znale ili htjele usmjeriti na pravi put. (Sad bi netko neupućen mogao reći da to znači da svećenici i redovnici zauvijek ostaju nezreli dječarci, no to nije istina.

Curice i dalje oblače lutke, a dječarci voze autiće.

Pa ipak, i tu danas postoje neki grubi štemeri koji dilaju, neki frustrirani mladci koji se daju uloviti u zločinačku mrežu, neki zbunjeni dječarci koji se žele dokazati, neke izgubljene djevojke s viškom želje za pažnjom.

Hajdukovi dječarci brzo su se probudili iz sna.

Čili i zdravi dječarci, širokih lica, punih obraza i ručica, vesela pogleda i bistre djetinje glavice.

Kako mnogi dječarci sa ovog uzavrelog Dalmatinskog podneblja maštaju o tome da jednog dana odjenu sveti bijeli dres i postanu prvotimci Hajduka jednako tako i mnogi treneri maštaju da jednog dana dobiju tu čast da vode momčad slavnog Hrvatskog prvoligaša.Mišo Krstičević je upravo takav trener koji je silno želio jednog dana okušati se na klupi Hajduka.Priliku je dobio nenadano i ukazala mu se u trenutku di mu ni na kraj pameti nije bilo da će dobiti tu čast da vodi prvu momčad bijelih.Ono što primječujem kod Krstičevića da je veoma izraženo to je upravo ta ljubav i strast prema Hajduku.Istina je da su i prije postojali treneri kojima je bijela boja u srcu ali ni izbliza nisu bili tako dojmljivi kao Krstičević.Moj osobni dojam je da se radi o velikom emotivcu koji velikim dijelom tu svoju emociju prenosi na igrače Hajduka koji danas imaju nešto što ih i nije krasilo posljednjih godina.Krstičevićeva momčad izgara na terenu i borbenost koju igrači u bijelom prezentiraju je iznimna i u Hrvatskoj ligi je raritetna.Moram kazati kako je ovo mlada momčad podložna oscilacijama i trenutačni rezultati pa i mijesto na prvoligaškoj ljestvici su iznad svih očekivanja.Naravno da največe zasluge za to ima trener i da se upravo Miši treba odati največe priznanje.Iskrano govoreči čisto sumnjam da bi bilo koji trener u Hrvatskoj sa ovom momčadi Hajduka postigao više od ovoga što je do sada postigao Krstičević.Postignuča koja je ostvario sa mladom momčadi Hajduka velikim dijelom prenio je i u ovu nazovimo seniorsku momčad koja to uistinu je ali zapravo i nije kada se pogleda prosjek godina Hajdukovih igrača.

Ne da me uopće interesiraju ti dječarci, ali teško da ih se može zvati dječarcima.

Osvrćem se oko sebe, svi uređeni i skockani, muškarci, uglavnom dječarci u stvari, u punom izdanju za izlaske, dame (djevojčice) u večernjim haljinama.

Osim što su učinili poprilično štete i prekršaja, zlostavljali svoje kolege, ovi nadobudni i mlađahni dječarci, očito u želji za samopromocijom, sve su i snimili i tako osigurali dokaze protiv sebe samih.

Nataša je tri godine bila lektorica na skopskoj kroatistici (ona je i organizirala tu našu prošlotjednu književnu turnejicu pod neslužbenim naslovom " Upoznaj Makedoniju da bi Hrvatsku više volio ") i znala je itekako što nas čeka, a nas trojica smo se, već ozbiljno u srednjim godinama, tamo našli prvi put - toliko o bratstvu i jedinstvu u kojemu smo tobože odrastali - i čudili se na svakom koraku kao dječarci pred televizorom na kojemu ide nekakav dokumentarac iz silno dalekih krajeva.

Hajmo, dječarci za punca Juru doista smo Debeli, Franc, Željac i ja »dečki u najboljim godinama«. Zovem sve na pićence

Vidim stare ljude po brdu, sve ih je snijeg oraspoložio, lopataju prpošno ko dječarci valjda jer osjećaju da je to onaj svijet koji pamte i razumiju.

Mi smo kao dječarci odrastali samo nekoliko ulica udaljeni jedan od drugog.

Imajući na umu video nadzor, napredne sustave naplate i ostalo, rekonstruiramo li tržnicu (i ostale objekte u gradu) za 21. stoljeće ili narodu " podvaljujemo " model iz 1950. gdje će tržnicu i dalje obilaziti dječarci s blokićima u ruci.

Stoga ako se budu onako muški zakačili, ne brinite, moraju iskaliti negdje višak energije polako nas je uvlačila u zamku. Dječarci su brzo napredovali i rasli pa im je skromna krletka postala preuskom.

A najmanje od svega će biti krivi i bradati i golobradi dječarci..

A muški su kao mali dječarci: vole da se s njima igrate i nikad niste do kraja sigurni, vole toplo-hladan odnos.

Tko su, k vragu, ti emotivni indie dječarci pognutih ramena, cmizdravih glasova i puni samosažaljenja?

Ta sablast mrtvog ljubavnika razlog je zbog kojega Cooper svoje najoštroumnije kritičare podsjeća na velikog američkog nekrofila, Edgara Allana Poea. Poe je rekao kako je najljepša tema, najprikladnija za književnost, ujedno i najmelankoličnija smrt mlade djevojke, piše pjesnik Robert Glück. Cooperovi izdrogirani, ubijeni adolescentski dječarci naša su verzija Anabel Lee u njihovoj ljepoti i nesposobnosti da prežive, u intenzitetu ljubavnog neuspjeha.

Bogati dječarci između pedesete i osamdesete odmaraju se ljeti.

Pogledao sam ih malo bolje, bili su to sve dječarci i mladi ljudi, neki od njih još golobradi i čekali su svoje prvo brijanje u životu.

Monitor: Ljudi koji imaju sličan pristup zvuku kao Anticonovci su dječarci i djevojčice iz Weilheima u Njemačkoj.