Ovako pripremljenoj tuni nitko ne bi mogao odoljeti, a od tog zadovoljstva razdvaja vas samo 30 minuta jednostavne pripreme.Uz adekvatno vino i ugođaj, tuna s koromačem mogla bi postati djelićem vašeg valentinovskog jelovnika. više

...... moja ljubav, moje prokletstvo....... zašto sam te vidjela? zašto sam morala pogledati baš tamo, preko tuđeg ramena i ugledati tebe? zašto sam se okrenula i otišla? otkud ti uopće tamo? zbog čega to radiš? znaš da ja znam da ti znaš da..... ne, nije istina. i ne može biti istina. uživam u nanošenju boli. no uživaš i ti. premda to ni sam ne znaš. naučit ću te kako da uživaš u njoj. kako da joj se predaš svakim djelićem svoga bića. naučit ću te kako da predeš. naučit ću te kako se umiljava oko nogu. naučit ću te kako da budeš sretan što si tu, baš tu i nigdje drugdje.. pokazat ću ti Svijet pun boli i užitka....... nema melankolije. tek revolt. revolt prema svemu čime sam okružena. revolt, i u nekim slučajevima - gnušanje. koliko nisko neki ljudi mogu pasti, koliko poniženja mogu potrpjeti, koliko laži mogu progutati i koliko bezočnih prevara mogu progutati... i sve to u ime, čeg ' drugog nego - ljubavi. amore. l ' amour. love... aha. yeah right....... rezignirano slegnuvši ramenima, pogledala je na sat i zaključivši da je već prilično kasno, zatvorila je browser i ugasila kompjuter i polako krenula ka krevetu u kojem će zaspati sama. društvo će joj praviti tek nekakva zalutala hello kitty igračkica koja spremno čeka odlazak u vrtić sa svojom malom vlasnicom.......

Yann Martel ovim romanom duboko zadire u neke od najskrivenijih tajni ljudske psihe, uporno nas podsjećajući na nešto što tako lako i rado zaboravljamo: kako smo i mi, ljudi, samo malim sastavnim djelićem prirode.

Zlo mi je od nekih komentara, no dobro,, teško je biti različit pa i za dlaku od drugih, pogotovo u društvu primitivnih sokača koje objese svoje noseve tamo gdje im nije mjesto i drkaju na nekog ili nešto a tako bi i oni jadnici htijeli biti barem djelićem priče ili neke slične.Dakle, iako nije isključeno da bi to moglo dobro završiti, moj savijet a ne mišljenje je da zaista dobro prozreš njegove namjere u budućim lijepim druženjima, sve je važno svaki i najmanji detalj ponašanja,, jer bi u budućnosti,, njegove laži mogle iznjedriti po tebe loše ili suprotno vezu s potpisom sv. Gral,, što ti želim.Okolina.. hm osupnuta vašom vezom,, koga briga ako je on iskreni borac za vašu budućnost ako je respekt obostran ako je svijestan tvoje individualnosti i želje da te bolje upozna a da pri tom ne uskračuje sebe... onda jebi ga drž ga jer ljubav je dijete slobode a nikada dominacije.pusee

danas sunce sja makar je oblačno. ovaj osmjeh sreće i smijeha. mislim da je sad puno bolje nego prije. osjećam se kado da sam najsjajnija zvijezda. nakan dugo vremena. provedenih dana u smijehu. sad je pravo vrijeme vratit se tim danima. nikakvi odmori, nikakve plaže. nego povratak u dobra stara vremena. onaj smijeh. staro/nova lica. kao da sam u drugom svijetu. nova pravila. kao u zemlji gdje je sve moguće. uzmi ili ostavi. kao u bitci za preživljavanje. moraš birat. ali to je malo vremena. zato nabaci osmijeh. ovaj dan nam pokvarit ništa neće. ovo zadovoljstvo još traje. ovo je postalo djelićem sreće.

U Conanu se najveći dio odlučuje za pozitivnog nasilnog glavnog junaka, oko 18 % je odabralo negativne nasilne likove (Zmiju), koji su izuzetno negativni, ali moćni, jedno vrijeme jako dobro mogu kontrolirati sa situacijom, bez obzira što djeca već unaprijed znaju da njihovi junaci neće uspijeti zadržati moć i kontrolu nad situacijom, oni se ipak žele identificirati s djelićem njihove moći i kontrole.

Pučanstvo se razbježalo po gradskim, mjesnim i otočkim plažama u potrazi za svojim djelićem sunca, mora i uživanja.

U srpnju 1973. godine doživio je prvi srčani udar koji je ujedno, po njegovim riječima, otvorio jedno od najsnažnijih duhovnih iskustava u njegovu životu (kasnije je slično doživio i Bede Griffiths). Otvorila su mi se vrata raja... ali raja koji nije u suprotnosti sa zemljom, niti postoji suprotnost života i smrti, već je samo bivanje, budnost... (35) Bliski ljudi oko njega svjedočili su o potpunoj preobrazbi u kojoj je zračio svakim djelićem svoje duše.

Brzo, čisto, sa djelićem energije od one koju koristimo danas za iste potrebe.

Ali neki su novi ljudi preorali naše staze, svojim su stopama naše prekrili, putokaze naše zamijenili i sada lutamo tražeći sebe izgubljene u želji za još jednim malim djelićem postojanja nas tamo u tom selu slavonskom.

Naša je nacionalna dužnost zaštiti njeno ljudsko i kreativno dostojanstvo i vratiti joj barem djelićem zahvalnosti za sve darove koje je namrla naraštajima.

Dan se kotrlja ekliptikom zemljina vrtloženja iskreći začudnost prolaznosti vremena i simbole postojanosti ovog osjećaja koji se u meni svakim djelićem sekunde umnaža.

ima li čovjek dušu? naravno, kako bi bez nje. priznajem sretao sam neke što su se trudili da je dobro prikriju, ali... a gdje li se, dovraga, nalazi taj organ kad ga do sada nisam uspio naći niti u jednom anatomskom atlasu svijeta. a tražio sam, od onih staroegipatskih do najsuvremenijih internetskih. tek nešto malo srednjovjekovnih naznaka o njenom postojanja uvjerava me da je tu negdje, u dubini nakupine jednostavnih stanica što su, na nagovor prevaranta Gena, odlučili sklepati ovaj organizam što ga nosim (bez da su za njega tražili moju ikakvu privolu). i koju bi to onda svrhu trebao imati jedan takav nevidljivi organ u ovom mom mehanizmu u kojem svaki njegov djelić ima svoju strogo definiranu ulogu. jedino što mi pada na pamet jest skladište. ali ne ono skladište u koje se slaže gotova roba spremna za lifrovanje po trgovinama. takvo više prilići mozgu. nakupina informacija kao nekakav repromterijal u mozgu prođe kroz završnu obradu i onda se uskladišti sve dok se ne plasira dalje kao dobro uklopljen stav. ne, nije to ni ono skladište otpadnog materijala koje nikom ne treba i gomila se dok ne dođe neko povoljno vrijeme da ga se isprazni na deponiju nepotrebnih stvari. nije moja duša takvo skladište. to je skladište naizgled nepotrebno potrebnih stvari, ona drvena polica u kutu podruma, ona kartonska kutija u garaži što se rijetko otvara, ono krilo ormara koja se nikad ne preslagiva, onaj tamni kutak sobe u kojem se ne briše prašina, djelić tavana iza zavjese od paučine, velika drvena škrinja u kojoj su bez reda i smisla pobacani misli, osjećaji i sjećanja. sve što za života skupih, i onog dobrog i onog lošeg, a što, iz bilo kog razloga, ne htjedoh ili nemogah pokazati ili izreći, sve što sam trebao, a nisam uradio, sve što sam htio, a nisam znao ili smio, bacih u tu kartonsku kutiju, tu nepreslagivanu policu, tu drvenu škrinju ojačanu ukrasima od kovanog željeza i zabravljenu velikim metalnim klučem i ostavih da samuje zaboravljeno. i prisiljavam se, svaki put kad iznova u tu škrinju ubacujem neke nedosanjane snove, neke neizrečene istine što bole više od laži, neke događaje što prijete da postanu uspomene, da ne pogledam, da ne prevrćem, da ne kopam po tim beskorisno korisnim sitnicama jer znam u kakvoj se posudi otrov čuva. i okrećem pogled, kad uz škripu zahrđalih šarki podižem taj poklopac od stoljetne hrastovine, jer znam kako blješte odbaćene misli, znam kako sladunjavom pjesmom, kao sirene odiseja, mame neizgovorene rijeći ' volim te ', jer znam kako tužno zapomaže, kao ostavljeni ranjenik na bojištu, jedna lipanjska noć. i pokušavam, s vremena na vrijeme, izprazniti djelić te pretrpane škrinje izvlačeći, nasumice, iz te gomile, neke stvarčice i ostavljati ih, kao igračku u izlogu, na jednoj stranici bloga, potajno se nadajući da će se nekom dovoljno dopasti da je uzme sebi, da završi u nečijoj pretrpanoj škrinji. u jednom takvom otvranju tog skladišta velikih sitnica, negdje s kraja prošle godine, neoprezno sam, iz tog zatočeništva, pustio neka prastara sjećanja. pokazalo se da nisu zaboravila svoga tamničara i osveta je bila... baš onakva kako se mogu osvetiti neka sjećanja. i što sam mogao? boriti se protiv njih? nisam navikao boriti se sam protiv sebe, ne znam kojim se to oružijem suprostaviti sebi... možda je kukavički, ali pobjegao sam bez riječi, s par nabrzinu skupljenih stvari i djelićem plavokose Stvarnosti, ostavljajući da neki šinteri po zadatku i iz zadovoljstva pohvataju odbjegle krvoloke...

Ukoliko sam svojim radom uspjela samo djelićem pomoći uzletu maslinarstva " smatram kako je to plod isključivo savjesno obavljenog stručnog posla koji mi je povjeren u instituciji kojoj pripadam, naglasila je dipl. ing. agr.

Možda ovo nije bilo dosta jasno u mom tekstu, ali niti u jednom trenutku svog novog života niti jednim djelićem sebe ne mislim da mi je bilo tko za bilo što kriv ili odgovoran, osim sebe same.

Da se narod ne dosjet novinari, podmićeni djelićem slasnog kolača, događanja friziraju po uputama gladijatora iz svečanih loža.

Sa svakim djelićem milimetra, oko će se dioptrijom udaljavati od nule, sada u smjeru minus dioptrije.

Možda će nakon ovog posta neki od vas pomisliti da sam neki teški " električarski freak " (čekajte da vidite što ću vam još servirati u nekim budućim postovima)... no, za mene su i te bandere dio povijesti grada, ono što svojim malim djelićem sudjeluje u općoj gradskoj slici.

10. Ljudi koji stoje nasred podija i pričaju Znam se i ja katkad naći u ovoj kategoriji, znate i vi, nema veze, glavno je jedino da se ne nalazimo u ovoj kategoriji baš cijelu večer 9. Ljudi koji nehajno bacaju plastične čaše na pod Ma neka nisu lomljive, briga me, na flajeru je pisalo da je tu večeras ' deep/tech/progressive party ', a ne ' smetlarski eldorado ', mislim da se imam pravo buniti. 8. Pljeskanje izvan ritma Imao sam dva iz fizike u srednjoj pa me nemojte držati za riječ, ali brijem da u nekim (uglavnom, većim?) prostorima zvuk nije svagdje ravnomjeran, tako da je i moguće da recimo ekipa na drugom kraju prostora plješće u ritmu onoga što oni čuju, s tim da to što oni čuju do njih dolazi s kojim djelićem sekunde zakašnjenja, pa za nas koji smo bliži izvoru zvuka njihovo pljeskanje nije u ritmu?

Od toga neobičnog putovanja u viktorijanskoj Engleskoj krenulo je ono što se u međuvremenu pretvorilo u cijelu industriju putovanja, u pokret stotina milijuna tragača za snom koji se i po nekoliko puta godišnje upute u potragu za onim djelićem svijeta koji im u svakodnevnom životu nije dostupan, ali ga sebi žele barem na odmoru priuštiti.

Hvala našim organizatorima koji su nam omogućili još jedan nadasve zanimljiv susret s djelićem prelijepe nam domovine.

Svaki dio priča svoju priču i svaki kraj je poseban sa svojim djelićem povijesti utkanim u običaje i ponašanje stanovnika.

Tu u prvom polusnu čujem kako nam u kupe ulazi nova cimerica, a djelićem oka vidim da je Kineskinja.

Mogla sam se, prvih dana, tek djelićem sebe, nadati da bi se moglo dogoditi čudo.

konačno ne isključivo radi ferarria nego zbog F 1 općenito. u F 1 ima dosta dobrih i vridnih dizajnera ali jedini koji može najozbiljnije parirat neweyu je byrne. dok nije napustija ferarri i F 1 on je bija konstruktor No 1. čita sam komentare posli predstavljanja novog bolida ferarria i uglavnom mu svi priznaju lipotu.. virujem da je bar djelićem to zasluga i byrna koji radi na bolidu za 2014. ali ne virujem da stari mačak nije bacija oko i na ovogodišnji bolid. oče li sad neki odat bar malo priznanje montezemolu i domenicaliu jer dovođenje rorya u tim je i njihova zasluga

Događaj joj se čini nadnaravnim, suviše lijepim, a da bi ga mogla opisati: može ga samo osjećati, a osjeća ga jako, svakim djelićem tijela, struji u njoj i vibrira i treperi i titra i čitav je dan primorava misliti samo na to i ni na što drugo, samo na onaj brzi i kratki zagrljaj u malom parku, dok noć miruje oko njih i sakriva ih svojom tamom, na čemu joj je bila bezgranično zahvalna.

Nadamo se da ćete nam moći pomoći i samo malim djelićem, i to nam je velika pomoc

izjava o nacionalnoj alijenaciji, meni je sasma ok, danijel to kako sam imala prilike jednom čuti na jednom okruglom stolu) objašnjava - tojest poimlje nekom vrstom dišpeta prema žabokrečini u kojoj se njegova domicilna nacija i društvo nalazi. osim toga, netko tko se osjeća djelićem svemira NE MOŽE funkcionirati na tim blesavim temeljima krv tlo zajednica... uff....

Molitvu shvaćam kao razgovor sa samom sobom i s onim djelićem Božanskog daha koji je pri stvaranju moje duše udahnut u mene.

Budući da u tome ne uspijevamo, u konstantnoj smo trci za djelićem slagalice koji nam nedostaje.