Ako vi ne preispitujete djetetovo ponašanje, ni ono to neće činiti.

Koje je djetetovo ponašanje normalan dio odrastanja, a koje nije?

Važno je usmjeriti se na djetetovo ponašanje, a ne pripisivati djetetu agresivnost kao trajnu osobinu.

Promjenom ponašanja roditelja promijenit će se i djetetovo ponašanje.

Određenje željenog ponašanja Prije nego se počne, važno je znati kakvo je sada djetetovo ponašanje i ima li dijete kapaciteta za uspostavu novog ponašanja (npr. žetoniranje neće pomoći u uspostavljanju kontrole sfinktera ako dijete na to još nije spremno).

Važno je pomno pratiti djetetovo ponašanje, posebno ako se navedeni obrasci zadržavaju duže od 3 - 6 mjeseci.

9. Korigirajte djetetovo ponašanje bez da ga ponižavate.

Na djetetovo ponašanje pored obitelji, roditelja, također osjetno utječe još uvijek najpopularniji medij: televizija.

' Jednom kada shvatite djetetovo ponašanje, pokušajte te moguće osjećaje preobraziti u riječi.

Na osnovi tzv. lista za praćenje adaptacije, prati se i bilježi djetetovo ponašanje.

Također u tom vremenu je prevelik fokus stavljen na djetetovo ponašanje.

redovito nadzirati preporučeno postupanje roditelja prema djetetu, te obaviti odgovarajuće provjere i izvide, kao i pratiti djetetovo ponašanje u odgojno-obrazovnoj ustanovi ili u drugoj sredini gdje boravi, a posebice pratiti je li dijete i dalje nasilno, kako bi se poduzele primjerene mjere obiteljskopravne zaštite djeteta;

U svakom slučaju, pratite djetetovo ponašanje i položaj u grupi.

Vaša očekivanja vezana uz djetetovo ponašanje trebala bi biti realistična.

Dajte sve od sebe da na djetetovo ponašanje ne reagirate na neprijateljski način.

U ljutnji, koju je izazvalo djetetovo ponašanje, neki roditelji izgovaraju kritike na njegov račun.

Upamtite kako će vam, oblikujući djetetovo ponašanje kroz AP roditeljstvo, biti puno lakše odlaziti van kuće s djetetom. ne morate se nužno osjećati sputanima i vezanima uz kuću ili stan i stil života koji isključuje sve osim vašeg djeteta.

Moguće je da se separacijski strahovi, koji su razvojno očekivani, pojačaju i postanu izraženiji, na što nas upućuje djetetovo ponašanje: teže se odvaja od roditelja, brine se o roditeljskoj sigurnosti, poziva roditelje da ostanu u školi ili odbija odlaske u školu.

Svatko tko vam savjetuje puštanje djeteta da plače sve dok ne zaspi, usredotočen je na djetetovo ponašanje (samostalno uspavljivanje) umjesto na njegove osjećaje prilikom tog procesa.

Znanstvenici savjetuju roditeljima da obrate pažnju na djetetovo ponašanje, naročito ako dijete pati od autizma.

Mi odrasli tada najčešće pokušavamo promijeniti djetetovo ponašanje na način da ga kritiziramo, kažnjavamo i slično.

Ako dijete za svoje suosjećajno ponašanje biva pohvaljeno od doraslih, takvo će se ponašanje dalje razvijati, a ako odrasli ne primjećuju ili negativno reagiraju na takvo djetetovo ponašanje, ono će se vremenom smanjivati.

U odnosu roditelja i djeteta javljaju se tri situacije: situacija bez problema, situcija u kojojroditelju smeta djetetovo ponašanje (dakle, roditelj ima problem, ali ga dijete nema), te ona ukojoj dijete ima problem.U zadnjem slučaju, dijete se obično obraća roditelju.

Posljedice koje se logično odnose na djetetovo ponašanje pomažu podučiti djecu odgovornosti.

Treba pričekati 10 - 15 sekundi da se i roditelj i dijete saberu, a potom jednostavno preusmjeriti djetetovo ponašanje na nešto drugo.

Djetetovo ponašanje, emocionalno izražavanje i doživljavanje, mijenjaju se pod utjecajem socijalnih odnosa.

Roditelji često na djetetovo ponašanje reagiraju ljutito i neprimjereno, što za posljedicu ima još veći prkos djeteta, koji rezultira sve strožim roditeljskim komentarima, odbacivanjem, kaznama.

Djetetovo ponašanje u izvan kuće ne mora uvijek biti u skladu s ponašanjem u kući.

Usvajanje manira lijepog ponašanja dugotrajan je proces za koji je potrebno puno vježbe i u kojem bi trebali sudjelovati svi prisutni iz djetetove okoline (mama, tata, baka, djed, odgajatelji...) jer glavni uzori koji bitno utječu na djetetovo ponašanje su odrasli od kojih djeca uče kako se ponašati u različitim situacijama.

Pokušajte razumjeti što se zapravo nalazi iza djetetovog ponašanja, jer što bolje razumijemo djetetovo ponašanje, lakše je prepoznati na što se usmjeriti u rješavanju problema.