u glavi imam 12 godina, a ni inače nisam još napunio 30, smatram se pripadnikom mlađe generacije rvata. donedavno sam kusao sve povlastice života mladih u hrvackoj, skoro tri godine bez posla nakon diplome, sveopći užas i beznađe, frustracije, bijes, razmišljanje o odlasku, pljuvanje po svemu i svačemu. prije nešto sitno vremena sam našao posao, sve navedeno u rečenici prije je ostalo isto:))) posao je jadno plaćen, nedovoljno za samostalan život u zg, ali ne mogu vam riječima opisati kako sam se preporodio otkad radim. to je jednostavno neopisivo. doduše potrefio me stvarno posao o kojem nikad nisam razmišljao ali je ispalo da ga volim, dobro ajde, ne baš volim jer sam inače lijen kao svinja ali uživam se dizati ujutro i ići raditi. to je za mene čudo. tko nije prošao kroz višegodišnje blejanje u popodnevni program rtl-a šaljući uzalud prijave za posao, ne zna koliko blagotvorno djeluje posao na čovjeka. imaš neku strukturu u životu, radiš nešto, nisi u jebenom stanu i besciljno buljiš u plafon, stvaraš, zarađuješ neku lovu, osjećaš se korisno, upoznaješ nove ljude... divota. čista divota. kad sam počeo, radio sam besplatno mjesec dana, na kraju se to nenamjerno volontiranje produžilo na tri mjeseca, ali niti u jednom trenutku me to nije " spustilo " i razočaralo, ja sam bio presretan što radim. na kraju sam, nakon teških porođajnih muka i bankrota firme, dočekao ugovor o djelu pa na kraju i prijavu. i plaća je rasla, još je smiješna, ali čovjeka veseli. ono što me možda iznad svega usrećuje u cijeloj priči je što sam posao našao sam, bez veza, rodijaka i kumova. unatoč nesnosnom kukanju okoline da se treba učlaniti u stranke, lizati šupke i raditi koješta da se uhljebiš negdje. znači roditelji i dugogodišnja djevojka, a kamoli ostatak ekipe, su me pljuvali i tvrdili da nikad ništa od konvencionalne potrage za poslom, da treba uroniti u opći užas ako želiš radit. zbog toga mi je zaposlenje bilo posebni užitak. može se, uz puno sreće i muke, ali se jebeno može. i zato me ništa u firmi, koja je priča za sebe, ne može pokolebat ni izdeprimirat, ja cvijetam. nema veze što plaća zna kasnit, nema veze što sve to skupa graniči sa šarlatanstvom ponekad, nema veze što šefovi lažu. ja sam svejedno zadovoljan, radim svoje i uživam. ostalo će doć samo od sebe, uvjeren sam u to i tako i ide zasad. ako nekog kurca vrijediš, kad-tad ćeš isplivat sa dna kace govana, to je moj životni kredo po pitanju tržišta rada:)