Posljednji film Alexandra Sokurova, ruskog redatelja koji je zbog meditativnosti i oniričke vizualnosti stekao status nasljednika Tarkovskog, nastavlja istu poetiku podređivanja narativne komponente (koja prema navodu samog autora umanjuje status umjetničkog filmskom djelu) ritmičkoj i ugođajnoj komponenti dočaravanja egzistencijalnih i duševnih tjeskoba.