Ja Svjetlost dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.

Dođoh početi ovaj dan s Tobom i želim ga nastaviti s Tobom, tako da to bude dan bez ikakve žalosti.

dragi moj glonga, kakva gužva kakvi bakrači? dođoh u najavljeno vrijeme (moždas minutu-dvije zakašnjenja), nalaktih se na stajačicu da vidim oboja vrata, popih martel i prolistah FT - sve u svemu 20 - tak minuta, a od poklon-karata ni traga ni glasa. iziđoh učiniti đir do cvjetnog, ne da nema nikog s foruma, nije bilo ni najavljenih galantara (navodno ih je trebalo doći cijeli buljuk) tako da mi žena nije imala di izabrat češljić.

To je tako skoro uvijek.Na kraju evo dođoh na blog da makar ovo napišem.Nema pravog prijatelja osim roditelja.Sve drugo je samo iz interesa i ko zna čeka još.Bar ja tako mislim.

- Osim toga - dođoh do svoje omiljene teme - ipak treba slušati Europu, a čuli ste kak ' je neka »slatka mala Marianna«, europska povjerenica za »tkoznašto«, rekla kako nikakvo zatvaranje granica nije u europskom duhu i da to »narušava tržišno natjecanje«

Bijah hladan, korektan, prem dođoh sa drugim namjerama, bez stalne, jasne odluke.

Na Novu godinu dođoh čestitati i već htjedoh otići jer vrata ostadoše zatvorena.

Dođoh po preobleku, pa nastavljam službenjak, a vi mi i dalje čuvajte kućicu, a ako se pojavi koji paučić, ne dirajte ga

evo, u zagrebu rodih prvo. u petrovoj. bez " mitologije ", bez preporuke, sa vrećicom i uputnicom dođoh u petrovu. rizična trudnoća (šanse cca 0,1 %), sjedim u hodniku, u drhtavim bliedim rukama, dva papira: jedna uputnica i jedan nalaz. ne znam ni di ću ni šta ću. suza suzu goni, a ja ih ustežem. dok sam ispuvljivala nos, začujem glas: što ste vi trebali, gospođo. ugledah pred sobom jablana od dva metra, dadoh mu papir, on pogleda i veli: pođite sa mnom ovamo. malo sačekah pred vratima ambulante dok me sestra nije pozvala unutra. tu me jablan prigleda, a sestra uputi u sobu. uđoh ja u petrovu za pola sata, taman prispila na ručak. kasnije sam saznala da je jablan bio predstojnik tog odjela, doktor kuvačić. bez " mitologije " dobih svu potrebnu njegu, i telefon " uno vrime " u sobu kad bi me moji zvali, sestre bi kucale dok bi ulazile, a čistačice pomagale ići na wc... prvo dite, prva radost, na najsvitlijem mistu na svitu. to je, ljudi moji, europa. u splitu sam morala platiti doktoru da mi se pruži hitna intervencija radi koje sam i primljena. ni prijetnja sepsom mu nije mogla skrenuti misli s maraka. sestre mi nisu htjele pomoći ustati s kreveta da ručam, a čistačica je na moje oči, inficiranim brisačem, tjerala raskravljenu rodilju iz wc-a. neponovilo se. iskreno se nadam da se stanje popravilo. tada je još bio rat i možda im plaće kasnile i možda... ma nemam pojma... pišem da ubijem vrime do 4 sata

Knjigu sam ti šarovitu primio i svaku razumio, otpisa Potrka, i odavna bih ti u prančioku koljena grijao da ne bi Vrtirepke. Ni čut veli ona dođoh u stari kraj jednom zavazda i zavazda otpisah Ameriku Nije Zagreb Amerika velim ja već kuća pokraj kuće Ona će na to: Ali nije moja kuća

Zahvaljujući Zorro-u, i njegovim stihovima dođoh i do tebe... Ma, ti si mi baš coool... iskreno (mary 26.02.2009., 01:31:52)

Prolistah nekoliko stranica i dođoh do dijela u kojem se objašnjava mat sa tri skakača. Ä inilo mi se da sam nešto krivo pročitao.

E, moj Stankoviću, i ovo reče Krist: " Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo

dođoh svojima, a oni Me razapeše Kako onda tako i sada

nego da se vratim na temu, daklem dođoh evo danas na forum - država nam vrije, apsolutno je jasno i očito da se oko nas nešto događa, kakve će i kolike promjene uslijediti teško mi je reći, ali nešto se valja i samo treba čekati da vidimo. istodobno vidi naš forum, ovdje se " raspreda " o jeziku, pišu pjesmice i da ne dužim možda ću nekoga nepravedno izostaviti, ali ovdje se dangubi. čudili smo se u filmu onima koji su večeravali dok je titanik tonuo, a gospodo draga danas ovaj forum tone iako se događaju stvari koje su za našu budućnost drastičnije i dalekosežnije nego je bilo potonuće titanika. na ovom forumu nema rasprave, nema stava nema se što reći ni što kazati - ma koji je onda smisao trošenja vremena na takvom mjestu?

- Sofijo, ja dođoh nakon godine dana da održim zadanu riječ.

Kada dođoh prvi put u Louvre, ne zanimaše me toliko čuvena meloska Venera, ali pošto vidjeh božansku, na lakat naslonjenu Psihu, u ritmovima plasta kao u melodijama stroge strofe, padoh ničice i na čudo čuvara jecah i plakah, jer slabost suze imam samo u oduševljenju za ljepotu, za ženu.

U sklopu projekta Veni, Vidi, Voluntarius Fio/Dođoh, Vidjeh, Postajem volonter Udruga tjelesnih invalida Međimurja zajedno sa svojim gostima posjetila je 14.12.2012. Karlovac.

Bio sam vojnik, pak znam kako mi je bilo kad dođoh iz Italije u Salcburg.

O neharnosti ljudska zavapi Matan sjeti se kad ono po ratu dođe k meni ko ubogo pašče: Matane, rode, dušo dobrostiva, dođoh za doktora učiti a novaca nemam.

I ništa, dođoh i uvidjeh da je privatnost na blogu definitivno nemoguće imati ako idem objavljivat slikice i to još s nadom da na njima ni ne ličim na sebe..

Pokušavajući se domisliti zašto to Josipović radi, a drugi ga onda slijede, dođoh do zaključka da su dva glavna razloga, prvi je da mu je naš ponos omogućio da bude predsjednik države, i to neovisno o tome što pripadnici našeg ponosa nisu glasali za njega na izborima, ali oni su stvorili takvu klimu kojom su njemu, čovjeku bez ideoloških opredjeljenja i bez vlastitog stava o bilo čemu, omogućili da se uopće kandidira a onda na izborima i pobijedi i drugo, što se on, a jučer je to i potvrdio, poduhvatio provođenja pomirbe, po hrvatski narod pogubnog, a Tuđmanu tako omiljenog procesa, prvotno zamišljenog od generala Drinjanina, kao mogućnost izvođenja snaga poraženih u Drugom svjetskom ratu na javnu i političku scenu u Hrvatskoj.

Uspješno smo završili Veni, Vidi, Voluntarius Fio/Dođoh, vidjeh, postajem volonter koji je financijski poduprla Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.

Pa da vidimo osvrt na cijeli vikend skroz do danas PETAK: dođoh doma u 3 i krenuh van u 5, u pol 5 se nađoh s njom na savskom, idemo mi na biljar i ona pobjedi, no dobro, odemo na kavu u peticu, zanimljive su se stvari događale, rekla mi je da dugo nismo pričale i da joj je žao zbog toga, da je shavtila da ona vlatki nije niš značila i da me voli, slikala me par puta, sve je bilo ok, mi dođemo kod nje i pojedemo nekaj, odemo u sobu i zezamo se igramo tekken pušimo, no uglavnom, nismo se zbarile, ali nije bitno, odemo spavat i sve ok SUBOTA: ujutro smo se probudile u 6 jerbo smoo imale školu u 8, krenemo mi lijepo do škole i ulazimo u bus, tj. ja uletim, a ona iza mene, ja se okrenem i vidim nju na podu kak se trga od smijeha, opala je, promašila je stepenicu, no dobro, odosmo u školu i sve super, osim kaj se za mene pokreče postupak za izbačenje iz škole, a ona dobiva opomenu pred isključenje, never mind, odemo mi opet doma (mislim kod nje), i opet nekaj jedemo i odemo vaan, opet me pobijedila u biljaru, odemo opet na kavu i ona mi pokaže vlatkinu sliku, i pričamo o njoj i vlatki, kak im je bilo, o mojoj baki, ja se plačem jer mi baka užasno fali, ona mi ovori kak imam lijepe oči, i ja njoj također, i tak, krenemo mi natrag doma i sve ok, opet odosmo spavat, a prije spavanja ja pizdim jerbo sma trebala u nedjelju ić doma, a nismo se zbarile ni jednom i ona me nekaj podjebava NEDJELJA: no uglavnom, buđenje u pol jedanest, bar brijem, nisam sigurna, nije bitno, sve super, opet igramo tekken i jedemo i odemo van do kioska po pljuge, vratimo se i davor i ja podjebavamo chobija prek msna (to je lik koji brije da ga ona voli), ona se nekaj ljuti i ode i pojede 5 filanih paprika, opet igramo belu, i ona izgubi, a pošto sam neki dan ja izgubila, morala sam joj dat pusu, ja se nagnem na brzinu i poljubim ju, cura sva zbunjena stoji i zuji okolo, igramo dalje, i mene njena stara pita da ostanem još taj dan prespavat kod njih, ja kažem ok, i tak, kak je davor ujutro isto imao školu, ja sam spavala s njom u krevetu, i tu dolazi najbolji dio, koji se nemre riječima opisat, prvo smo se barile dok je davor bio u kupaoni, pa sam ju slučajno zveknula koljenom u glavu (jebiga, mali krevet), ali to nije bilo ono obično barenje, bilo je to vrlo strastveno barenje, mi steramo davora da ugasi svijetlo, ona meni šapne dal idem spavat, ja velim ne, ona pita očemo pričekat da davor zaspi, ja kažem da, i čekamo mi tak ja njoj s rukom prelazim po leđima i polako ju privlačim prema sebi, nakon jedno 15 minuta, mi se počnemo ljubit, ona stavlja moju nogu između svojih, i barimo se dalje, polako, sve je bilo totalno emotivno, svaka sekunda je bila za pamčenje, najljepše, i počnemo malo pre strastveno skoro pa ševit se, nije bio važan davor koji je možda sve to gledao, u tom trenu smoo bile važne samo nas dvije, kaoo da smo same na svijetu, ona meni krene ljubit vrat i polako krene prema dolje, ali se davor pomaknuo, pa smo stale, jebiga, totalno je krivi tren izabrao da se pomakne, ali jebiga, možda ću ovaj vikend opet kod nje jerbo mi se soba uređuje, pa će bit svega, i odemo mi na prozor i popušimo si cigaretu, krenemo natrag u krevet, i damo si kratku pusu (mislim, kratko nama znaći 5 minuta), ja njjoj izmasiram ruku i na kraju se ona okrene, ja ju zagrlim i tak zaspimo, cijela ova strast je trajala sat vremena, nezaboravnih sat vremena, a probudila samm se u 5, jebiga, PONEDJELJAK: cijeli dan me bolila čeljust i imala sam opake cimove, samo kad sam se sjetila, trnci su mi prošli od glave do pete, nju je glava bolila, jerbo se prije mog udarca još dva puta zveknula, i sve super, odemo svaka doma, i dojdemo na msn, ja se prije toga dopisivala sa chobijem, to vam je njen dečko, lik je iz švedske i brije da ga ona voli, ja sam se naravno raspizdila kad mi je rekao svašta o tome kaj je ona njemuu govorila, no dobro, mii smoo se posvađale i u utorak tj danas pomirile, ajde pozdrav stari me tera sa kompa, bilo je nezaboravno, volim te

Ivan Krstitelj, koji ide pred Gospodinom " u duhu i sili Ilijinoj " (Lk 1,17), najavljuje Krista kao onoga koji će " krstiti Duhom Svetim i ognjem " (Lk 3,16), to jest Duhom o kome će Isus reći: " Oganj dođoh baciti na zemlju, pa kako bih želio da je već planuo " (Lk 12,49) Na duhovsko jutro Duh Sveti na učenike silazi u obliku plamenih jezika i ispunja ih (Dj 2,3 - 4).

Dođoh kući, napih se vode, zavalih na stolac i zapuših.

Nakon dugo razmatranja određenih situacija koje su me snašle, dođoh do nekih zaključaka; anđeli su živi i djeluju oko nas u svakodnevici.

" Dođoh se oprostiti s tobom, mili moj.

I dođoh do kraja (što inače nije običaj, jer obično počinjem čitati novine od kraja) i ugledam osmrtnice. 11. 1. 2005. preminuo je veliki Čovjek, škorpija sa velikim šarmom i srcem.

No, zato dođoh u ovaj čas " (Iv 12,27).