To je slično tome kako kao roditelji doživljavamo i vlastitu djecu.

Uz to, način na koji su kroz multimediju prezentirane informacije najsličniji je načinu na koji inače doživljavamo svijet oko sebe i na koji učimo - kroz svih pet osjetila, što je čini osobito pogodnom za obrazovni kontekst.

Jesu li časni ili nisu, odnosno što poučeni prethodnim iskustvima doživljavamo kao jedne ili druge.

Mi to doživljavamo u našem općenju s drugima.

Sve su to manji problemi od onih koje doživljavamo gotovo svakodnevno, jer svaka uputa ili kritika završava istim odgovorom " Yes, sir ", bez obzira na to jesu li razumjeli ili ne.

Robovi bijahu nepismeni... ciljano... pitanje je koliko nas zapravo čitati znade... koliko trezveno doživljavamo svijet oko sebe... i koliko smo zapravo svjesni naše sutrašnjice...

Iako izraz lica ne pokazuje uživanje, to samo znači da smo manje osjetljivi na bol kada doživljavamo orgazam.

Mislim da nakon deset godina borbe za profesionalni prostor ne doživljavamo ples kao virtuoznu i estetsku ideologiju podređenu mjerilima europske scene.

Čini se da konačni izlazak iz puberteta glazbene scene koji doživljavamo posljednju godinu dana, prati i diskografska koja je na dobrom putu da uspješno položi maturalni ispit.

Umjesto da buljimo u kutije s pomičnim slikama, buljili bismo svome partneru u oči dok doživljavamo vrhunac.

Koliko god je tehnologija promijenila naše živote, toliko se i promijenio način na koji doživljavamo tehnologiju.

Ako napravimo popis stvari koje nam dolaze iz određenog tajnovitog izvora, koji duboko doživljavamo bez riječi, začudit ćemo se kako itko sumnja u postojanje tog nevidljivog svijeta.

Toliko toga proživljavamo i doživljavamo iz dana u dan da je nemoguće ne pokazati svoje osjećaje.

Ove promjene, svi mi, koji se premještamo i vi od kojih se opraštamo, i oni kojima dolazimo doživljavamo na različite načine.

Najbolje doživljavamo duhovitost koja je izraz odgovora na izazov, dakle kad dolazi kao brzi odgovor.

Danas gotovo isključivo važeća priča o postkomunističkim procesima normalizacije, modernizacije i demokratizacije, o istorijskom nadoknađivanju zapadnog razvoja, o jednom jedinom putu u unapred određenu budućnost koja se neizostavno mora dosegnuti i koja će pre ili kasnije i biti dosegnuta, pokazuje se kao ideološka bajka ili, zašto da ne, kao mit koji nas zaslepljuje pred nadolazećim, pretećim raspadom čiju aktuelnost mi u istočnoevropskom haosu, u jugoslovenskim ratovima i, ne na posletku, u današnjoj Srbiji već sada doživljavamo.

Iako predstavlja sasvim prirodan slijed života, starost često doživljavamo kroz averziju ili čak kao uvredu gotovo kao da smo njome postavili dijagnozu ili ukazali na neku vrstu poremećaja.

Intuitivno, neposrednim zamjećivanjem, ulazimo u beskrajni svijet ideja, doživljavamo svoje duhovne oluje iz kojih, kao bljesak munje, izrastaju naše misli.

Naravno, treba priznati da svi jednako ne doživljavamo stvari i da je netko manje, a netko više otporan.

Ima ljudi koji se preplaše života jer nisu otkrili da je prekrasan ovaj život ako ga živimo s Kristom u potpunosti, jer već sada doživljavamo trenutke vječnosti preko sakramenata, vlastitih obitelji, Crkve...

Ili smo se mi u međuvremenu »razvili« toliko da nam domovina i država znače malo ili čak ne znače ništa, jer se doživljavamo građanima svijeta, nesputanim kozmopolitima koji su zauvijek prevladali uske domovinsko-državne okvire?

O svijetu razmišljamo na sve načine na koji ga doživljavamo.

Istovremeno, pokušavaju publici objasniti neke događaje i situacije koje svi doživljavamo kroz prizmu sistemskog razmišljanja.

Kako gledamo na arhitekturu tako je i doživljavamo

Samo u tome prijateljstvu doživljavamo ono što je lijepo i što oslobađa. (24. 04. 2005., BENEDIKT XVI.)

A i moraš mi oprostiti, ja sam čista štreberica pa imam malo uvrnuto razmišljanje: D Jedno vrijeme sam čak bila tužna jer su mi ljudi samo govorili kako dobro izgledam umjesto kao prije što su više komentirali moje intelektualne sposobnosti:) Naravno da izgled dolazi kao popratni bonus i naravno da je to veliki plus i dodatna motivacija za većinu:) @ Phoenix - slažem se da treba uživati u hrani koja budi ugodne emocije, ali razlika je između uživanja i utapanja u takvoj hrani:) Vidi se to da si ti izbalansirana i jaka osobnost, ali mnogi ljudi teško nalaze tu granicu. @ gordan - a joj, na ovu temu o anoreksiji bih ti mogla pričati koliko hoćeš jer sam par mjeseci volontirala u jednom centru za rehabilitaciju i šta sam svašta naučila o tome koliko ljudski mozak može biti opasan i što sve mi sebi stavimo u glavu i doživljavamo kao stvarnost, to je strašno: /

Čak se išlo toliko daleko da gotovo doživljavamo u Rogozu izgovoreni lajtmotiv iz serije, notorni upit Tell me what you don ' t like about yourself... Ta Pucarova karikaturalna holivudska inkarnacija samoživog fićfirića u skupom odijelu koji će žonglirati skalpelom po koži samo da kupi još skuplje odijelo pored nekolicine scena koje su trebale nagovijestiti valjda queer spolnu inverziju i ambivalentnost otkriva priličnu promašenost, kako napisane drame tako i uprizorene drame. (Koncentrirani Kobal, naime, uvijek redateljski preplašeno zaustavlja riječi i dodire koji su u narednom slogu ili micanju trebali biti eksplicitni, u čemu Reži me nije nimalo bio suzdržan, što govori da predstava Ružni hrabrošću katastrofalno kaska za standardnom produkcijom malog ekrana, a u promo-materijalu usudilo se pozvati na subverzivnost Sarah Kane.) Razumljivo je da su pisac i redatelj htjeli nešto o tome reći, suočiti se s problematikom zavedenosti homo bene figuratus pragmom (spomenuh kako danas svaki magazin o toj temi rado publicira mnoštvo atraktivnih kolor fotografija), uostalom, to je in, to je svakodnevnica, ali onda treba apsolvirati abecedu Stvaranja, prostudirati da stvaralački impuls mora biti osobniji, izvorniji, oslobobođeniji stratifikacija ordinarno već eksploatiranih imperativa.

Znamo da je svijet kakvog proživljavamo, doživljavamo kroz stvari koje nam se događaju zapravo iluzija koju smo sami stvorili, nema tu neke kvazi duhovne peripatetike, dovoljno je imati malo zdrave logike i zaključiti da stvari koje nas okružuju i koje nam se događaju su stvar naše kreacije, svojim postupcima kreiramo situacije koje nam se poslije događaju.

Pritisak se mora nositi, ali ga doživljavamo pozitivno, da nas više motivira. "

Globalne klimatske promjene i dalje predstavljaju veliki izazov za današnje moderno društvo, stoga bismo svi zajedno trebali promijeniti način na koji doživljavamo svoje poslovanje i primjenjivati takozvani zeleni način razmišljanja.