Razmišljajući o prirodi, ili boraveći u njoj, nekako mi srce posebno zaigra pogledavši ili dodirnuvši stablo.

Da ne mislim tako, to bi značilo da je život jednostavno prohujao pokraj mene, ne dodirnuvši me.

Mudra (ali očekivana) kombinacija elektronskih i klasičnih instrumenata naglasila je nestvarnost priče (instrumentalna elektronika), ne dodirnuvši pritom u osjećaj instrumentalne dubine (zasluga boje u prirodnih instrumenata).

Kada pjesniku nestaju riječi za pjesmu ja znam da ipak kao rijeka one teku dodirnuvši dušu neku što se pita čemu je cilj ta tužaljka uz rakiju i vino, a slaže se riječ do riječi sasvim fino.

Pričaju da ga je stvorio konj Belerofonta dodirnuvši kopitom zemlju.

Radilo se o glasnicama Pavarottija koji ih je, dodirnuvši obalu za koju splavar tvrdi da je kraj, ostavio za sobom i tako nadmudrio vrijeme rekavši mu da " operni pjevač nikad ne prestaje pjevati ", ili " samo " o repiću macaklina koji će se, odsječen od umorenog mu vlasnika, i dalje " trzati i na zvuk mandoline ", Katunarić posreduje osobnu verziju stare američke izreke o arbitrarnosti kraja (koja se, gle slučajnosti, tiče opere) i kaže: it is not over until the fat lady sings.

Taj je požar, dodirnuvši krov svijećom, slučajno izazvala djevojčica koja se zvala Jane Churm.

Na radiju počinje svirati dobro poznata stvar... lecnuh se... a on jos brze prebaci stanicu nenamjerno mi dodirnuvši koljeno....

MarkOi evo nabrojia je pero iz bukurešta pa ću ga samo citirat, a ti provjeravaj Identičnu stvar je napravio u Moncau dodirnuvši se sa Alonsom i Schumacherom, (kotač mu zapinje u Schumacherov), U Maleziji u trećem zavoju uništava utrku Schumacheru, u Australiji u prvom krugu sudar sa Maldonadom, (ili Sennom, neznam točno), u Kini u prvom zavoju na startu dodiruje Alonsa, ali bez posljedica ja ću još samo dodat i belgiju pa ti sad zbroji.

Lev 15,25 - 30); jednom se tako neka žena kradomice bila prikrala Isusu dodirnuvši mu odje? u prije negoli su je mogli zaustaviti; a u blizini nije bilo onih kasnijih srednjovjekovnih stru? njaka za kanonsko pravo, ni onih koji bi spre? avali žene da dodiruju oltar ili im onemogu? avali da dotaknu samoga Gospodina.

Možda se je zarazio dodirnuvši gubavca.

Dva kruga po stazi dužine 2500 metara prvi je prevalio Švicarac Martin Hohl, dodirnuvši cilj sat i 53 sekunde nakon starta, dok su najbolji od domaćih predstavnika bili Marin Milan i Karla Šitić.

Dodirnuvši nemirnim pogledom ove dvije sjene pod niskim stropom, ona nije znala što da kaže.

Dodirnuvši metalne dijelove, na kojima je probijao električni napon, zadobio je akutni infarkt miokarda od kojega je preminuo na licu mjesta.

Najviše sam svoj kad dodirnuvši kreativnost bilo koje vrste (glazbu, boju, pokret, ideju...) osjetim rezonanciju u sebi.

Takav način prikaza roda sigurno je ispravan i daje presjek mnogih naraštaja, a oslonivši se na svoja dugotrajna istraživanja po arhivima, na internetu i usmenim kazivanjima te bilježeći iscrpno osobe i dokumente autor je premostio vrijeme i područje od Mikanovaca do Beča i Zagreba, a dodirnuvši i šire europske prostore.

Bio sam već u civilu, a taj vojnik prestigao me s leđa, dodirnuvši mi rukav kao sjenka.

Sjeo je do nje dodirnuvši joj bedro rukom.

Dodirnuvši ga, On ga je pozvao: Hej, dječače

Kola nizbrdo usmjerio je dodirnuvši loptu Obafemija Martinsa koja je putovala u mrežu Moskovljana, te time poništio čisti gol koji bi Wolfsburg poveo 2 - 0. Naime, nalazio se u zaleđu i nije bilo nikakve potrebe da skreće smjer lopti koja je imala ispravnu putanju, pa je, piše Bild, u istoj utakmici ispao heroj i bedak

Zatim se probudi zmaj Vode koji isto bjaše težak i pade niže te dodirnuvši zemlju pruži joj biljni život.

»Zajedno kô službenici Boga našega, zajedno nošeni na krilima Duha Svetoga, hajdemo u žetvu Gospodnju, vežimo snoplja ljubavlju«, refren je te pjesme koju je te večeri otpjevao dodirnuvši srca nazočnih, a na poseban način župnika Filipovića koji mu je, ne skrivajući svoje emocije, bratski zahvalio.

Bili smo ganuti dodirnuvši krevet na kojem je don Bosco spavao.

To što slikar nastoji sve prikazati nježnošću, često mu je bio težak i opor život u kojem su se prelamale revolucije, glad, snovi o barem jednoj kobasici i komadu kruha, a da bi ispunio svoj najveći slikarski san, često je spavao u sobama na krevetima i s jednim i dvojicom radnika dodirnuvši najdublje sirotinjsko dno.

Ponovo suočena s famoznim ogledalom... ' biraj boju ', rekla je tiho... ' evo, počinjem s lijevom stranom - neka bude plava '.. ' lijepo ', šapnula je... dodirnuvši površinu spirlanog ogledala uzimajući me za ruku, nestala je... a ja ubrzo izgubih stabilno tlo pod nogama i nađem se upravo tamo odakle je sve i počelo... u tamnoj komori s mrtvim tijelima i prokletim dušama što su mi se zapetljavale u kosu.. tek sada se sjetih zelene bočice koja je visila na lančiću oko vrata jer me mrak zaslijepio.. dodirnuh je, a ona je blještala i žarila toplinom i svjetlošću... Miriam je stajala meni s lijeva promatrajući.. zadovoljno klimne glavom.. ' sve u redu? nekako si mi bljedunjava... ' ' hoćeš mi reći što predstavlja ova prostorija? nekako me jeza hvata od nje... baš moramo ovdje biti? koja sam ja sretnica ', lagano se odmaknem frkćući sebi u bradu i sjednem na vlažnu zemlju... nađem pod prstima nekakav kamenčić i bacim ga u vodu, rijeku, jezero ili što li već... sada je izgledala mirno i tiho za razliku od prošlog puta.. nekako pristupačno, koliko je moglo biti.. ' ispružila je svoju mliječno-bijelu ruku i klimnula, podigoh se nespretno s poda.. osjetih svu težinu, nekakav teret, apatiju, bilo mi je svejedno... ponovo nesigurnost, ponovo koraci u nepoznato koje sam smatrala tuđima, koraci koji su vodili, negdje gdje nisam ni sama slutila... ubrzo se nalazismo kraj rijeke ispunjene tijelima, ostacima, zamućenom vodom preko koje je vodio most... šetale smo uzduž... pričala je... ni užasan prizor preda mnom i oko mene nije otklanjao moju pažnju s njezinih riječi... spomenula je i to da za ispavljenje grešaka nikada nije kasno, da to zapamtim... sva ona tijela koja su ležala, plutala, trzala se.. sva su ona dijelovi koje nesvijesno odbacih, koja mi nisu bila potrebna u nekom trenutku, a potrebna su itekako da budem cijelina... da budem ja... sjetih se jednog zimskog dana.. jednog ogoljelog stabla i jedne sjenovite pojave, izmaglicom uokvirenog lica, natečenog pod slanim kapljicama... obučenog u crno... vjetar je polako nosio list smočenog papira, zgužvanog... u susret je dolazio netko, netko također u crnome, netko tko je htio prići, zagrliti ju, reći da će sve biti u redu... prošao je... ona je podigla glavu i osjetila vrtoglavicu, pad, udarac o pod, bol u prsima... pala sam... iza zatvorenih kapaka promatrah kako jednom netko pruži ruku prema meni, a ja je ne primjetih... okrenuh se i nastavih nekim nepoznatim smjerom... svi prizori stapali su se jedni u druge.. samo prelazih iz jednog u drugi i sjećah se to jednom događalo... ' kako sam samo mogla previdjet da me jednom trebala i Ona, a ja sam bila na istom mjestu, ali u nekom drugom vremenu... kako nikada nisam primjećivla smješak upućen baš meni iza staklenog pogleda... oni su me trebali, a ja nisam bila dovoljno dobra ni željna pomaganja, dijeljenja ni davanja, bila sam samo ja i nitko više... ' toliko propuštenog, toliko toga za nadoknadit.. znala sam da se nešto promijenilo... znala sam jer sam stajala uz Miriam i osjećala svu snagu koju sam nekada trebala imati za utješiti, zagrliti, i reći da će sve biti u redu... napokon otvorih oči... cijela prostorija nekako se posvijetlila... nije bila bijela ali naginjala je ka bijelome... nije bilo tijela, nije bilo mulja, a most - da most-on se raspukao... oko njega bila je livada na kojoj sam kako mala lovila leptire i brala cvijeće... bio je i on-moj djed koji me čekao raširenih ruku... preskakivala sam stijene uz obalu, na omiljenom mjestu za kupanje, pljeskala rukama u valove, zatrpavala kule od pijeska, skrivala se pod pokrivačem kako bi prestrašila brata... bilo je vedro nebo s prpošnim malim oblacima i masa prijatelja koji su se nekako neodređeno smješkali-kao da nešto znaju.... bršljan je svjetlucao na starome zidu, on je bio najveličanstveniji... bršljan je uvijek bio moja najdraža biljka... sve je nekako uokvirivao, svemu je davao oblik... moja bočica oko vrata upijala je svu ljepotu koja je bujala iz danog trenutka... osjećala sam se tako ispunjeno... sve lijepo, što sam bila zaboravila da se događalo, sada je bilo preda mnom... ' oooo, pa sjećam se i ovoga... ah, kako me samo bilo sram....

Također dodirnuvši se povijesti moram podsjetiti potpisnike ovog otvorenog pisma da u predjelu zone Žestoko dan danas postoje tri groba fratara koji su prvi hodočastili na vrh Sv. Vid iz nekadašnjeg samostana u Starom gradu Pagu.

Zrak je mirisao na kišu, a ja sam tražila oslobođenje ne znajući da sam u vlastitim lancima godinama prolazila pored ljepote ne dodirnuvši je.

Dodirnuvši svoju ' istinu ' oni razaraju svoj dotadašnji oblik postojanja i transformiraju se u jedno novo ' ja '.

- To su stare priče, bodež je prošao ne dodirnuvši kosti. - Nema na čemu, dragi moj nema na čemu.

Lagano dodirnuvši marksiste bez spominjanja romantične fraze po kojoj je obitelj osnovna ćelija društva, ili, recimo, bez ijednoga eksplicitnoga mjesta u drami koje bi se oslonilo na opću točku svih velikih svjetskih religija po kojima je obitelj neosporna svetinja Occhipintijeva drama kao da vrišti: pazi na ono što je živo