Kuljiš je iznio niz argumenata " u prilog tezi o dogovorenom ratu ", a jedan od njih je da su se Tuđman i Milošević sveukupno sastali 48 puta, zatim međusobno su izručivali teoriste i napravili kartu podijeljene Bosne " uoči početka rata.

ISTINA, BARANJAC I ANTE NEKAJ JR kak je lijepo biti glup i biti čorav pored zdravih očiju.dok je sirotinja gubila život u dogovorenom ratu, određena kasta s iskaznicama HDZ-a sustavno je punila svoj đep.i nastavili to u miru.neznam kak se uspijela zaboraviti činjenica da je čermakova firma u jutro okupatorima prodavala naftu a popodne su nas s tom naftom napadali.jedinstven slučaj na planeti.al samo mi hrvati možemo to nekak zaboraviti.svaka nam dala....

2. onaj drugi, intigantni dio priče je jedan segment priče o dogovorenom ratu, koji pašk (o) vrloješto izbjegava izrijekom navesti, jasno je i zašto naime, priča ide ovako: hrvatske su banke, tako i ZABA svoj novac (baveznu rezervu, devize...) držale u narodnoj banci u beogradu. kad je došlo do raspada države hrvatske bnke te novce više nikada nisu vidjele. službena (tuđmanova) verzija priče ide ovako: novac koji je zaglavio u BG hrvatska je država preuzela na sebe - izdala je obveznice (zadužila se) i vratila te novce svojim građanima. moj dodatak: nekorrektno je od pojedinih znalaca koji trube da je hrvatski dug 1991 bio oko 3 milijarde dolara, kad je stvarni dug bio više nego duplo veći s obzirom da je toliko iznosio novac " izgubljen " u BG. neslužbena (kačinarijeva) verzija priče ide ovako: ZABA nije novac stavljala u BG ego u strane banke koje i spominje. kad je krenuo rat, ZABA je rekla da je novac u BG, a novac je zaporavo bio u New Yorku, Londonu, Parizu i kojekuda.

O Domovinskom se ratu pretežno govori i raspravlja u kontekstu zločina, a u novije je vrijeme posebno u upotrebi, koliko besmislena toliko nametljiva, teza o dogovorenom ratu ili o velikoj izdaji.

Stvaratelji Kontroliranog kaosa željeli su i žele izjednačiti krivnju i Haaškim procesima prisiliti države bivše Jugoslavije na neki novi oblik suradnje, političke, vojne, gospodarske, na Zapadni Balkan, novu Jugoslaviju, Jugosferu, zato su te krivotvorine o dogovorenom ratu stvorili i dalje ih širili političari poput Mesića, Račana, Pusić, Kajina, Pupovca, civilne udruge financirane isprva stranim novcem, a sada iz hrvatskog budžeta, tiskani i elektronski mediji, svi koji su imali interes oslabiti vezu bosanskohercegovačkih Hrvata s Hrvatskom.

Pa naravno da uz hrvatske političare koji zastupaju tezu o građanskom i dogovorenom ratu nemamo izglede da naplatimo bar ratnu štetu u visini od 32,5 milijardi.

Dakako, sastanak Miloševića i Tuđmana 25. ožujka 1991. u Karađorđevu glavno je uporište za tvrdnju o dogovorenom ratu i podjeli BiH između Srbije i Hrvatske (datum 26. ožujka koji autori navode u filmu vjerojatno je preuzet iz novina, što potvrđuje zaključak da je film rađen na izvorima od sekundarnog značaja).

Obzirom da podupirem tezu o dogovorenom ratu koji je organizirala i provela UDBA, a branitelji dobili ulogu korisnih stepenika preko kojih će se komunisti i njihov štit i mač popeti na vlast i zajašiti Hrvatsku, ne bih ovaj feniksov provokativni dnevnik komentirao.

Ako Jelić ima kakve spoznaje i dokaze o dogovorenom ratu, podjelama teritorija i sličnim stvarima, možda je to trebao javno izreći ranije.

Dublje promišljanje priče o dogovorenom ratu nudi potpune nejasnoće.

Zato je priča o dogovorenom ratu potpuna besmislica.

Moguće da je bilo nekih prešutnih sporazuma, ali priča o dogovorenom ratu ne samo da nema suvisla uporišta nego je za Hrvatsku teška podvala i laž protiv koje se treba boriti.

Teza o " dogovorenom ratu " koristi i svima koji su pokušavali ili još pokušavaju upravljati (post) jugoslavenskom krizom i politički redefinirati prostor bivše države.

Pa što ste radili u tom " građanskom i dogovorenom ratu ", što niste išli u Italiju kao Ivo Baldasar iz SDP-a.

Braneći se od takvih optužbi, navodno je izjavio: " Kada hrvatska strana koristi bolnice, policijske stanice i sela kao svoja utvrđenja, izvin te, ali moram da ih masakriram. " O ulozi kapetana Dragana u ratu u Hrvatskoj, ponešto je zapisao i predratni gradonačelnik Knina Drago Kovačević u svojoj knjizi " Krajina u dogovorenom ratu ".

Ne želim ulaziti u neke kako on to neprekidno ponavlja dokumente oko pretvorbe i privatizacije ali iznositi tezu o dogovorenom ratu između pok.

Nadalje otvori si temu o dogovorenom ratu (vjerojatno 100 - tu po redu) skupa s fićom pa tamo masturbirajte, ovakavom offtopicu još fale samo ustaše i partizani.

Teorija o dogovorenom ratu objektivno je u funkciji amnestiranja Srbije za agresiju, obesmišljavanja jednog rata i jedne države.

jedna je od smiješnijih teza ta o dogovorenom ratu. podcjenjuje inteligenciju. samo bi debil a ne iznimno inteligentan i do zuba naoružan čovjek poput miloševića s nekim tko nema oružja dogovarao nešto takvo. demantira te i činjenica da je bih nedugo nakon susreta u karađorđevu od strane miloševića napadnuta (zašto ako je dogovoreno?) te konačno baš podijeljena i to na štetu hrvata. otkud je onda moguće da te udbaške teze (ničim dokazane) i danas kruže među narodom? hrvatska je normalna demokratska zemlja sa strašnim ratom (koji nije mogla izbjeći) iza sebe zbog kojega o rangu slovenije može samo sanjati. zaboravljaš da je u međuvremenu četiri godine zemljom vladala lijeva koalicija i uvalila zemlju u goleme vanjske dugove, redom posmjenjivala hadezeove kadrove (negdje i do čistačice) i vladala na isti način. nakon nje zemljom vlada liberalno-lijevi detuđmanizirani hadeze koji je zemlju doveo na rub stečaja.

Danas sam - doduše na kratko - pogledao prijenos proslave iz Siska i nisam se mogao nacuditi koliko laži u nekoliko minuta može biti izreceno.Krenuo bi od stupidne i ave predsjednika Josipovica: " da je antifašizam duhovni otac Domovinskog rata ". Kada bi antifašizam bio duhovni otac Domovisnkog rata onda bi braniteljske postrojbe: nosile imena poznatih antifašista, imali ista imena cinova, ista imena podpostrojbi (satnija, bojna), pjevali iste pjesme i imali barem slicne oznake.Kao što znamo, niša od navedenog te dvije grupe ljudi nemaju Upravo suprotno, strana s kojom su branitelji ratovali, nosila je identicne oznake s onima antifašista-sa izuzetkom cetnika.Oni koji su pod zvijezdom petokrakom napadali hrvatske gradove, do savršenstva su razvili ranije na Bleiburgu isprobanu taktiku: zica, nož, jama, te su je uspješno prezentirali u - Vukovaru, Škarnji, Srebrenici itd. Da ovaj, upavo Virutalni antifašizam, nema ništa sa braniteljskom populacijom i zapadnim antifašizmom, svijedoci i to: da su svi oni - demokratski raspoloženi - unutar Komunisticke partije bili zatvarani, ako su odstupali od partijske linije shvacanja stvarnosti i povijesti, upravo od otaca onih koji su danas na izvršnoj vlasti u RH.Važno je napomenuti, da su se današnji antifašisti mahom odrekli istinskih antifašista: Franje Tudmana, Janka Bobetka i drugih zaslužnih za stvaranje neovisne Hrvatske; valja istaknuti da su teze o: " dogovorenom ratu ", " humanom preseljenju " i citavom nizu drugih lažnih tumacenja nedavne prošlosti, uglavnom pobjegle iz labosa bivših boljševisticih dužnosnika SKH.

nemesis, izgleda da ja ipak pripadam onoj (trecoj?) skupini koja misli da ovaj rat nije bio dogovoren, ali kako se radilo o vrlo slicnom nacionalizmu politickih lidera, da je on vrlo brzo postao dogovorni rat:) kod srba je situacija bila vrlo cista. nakon globalnog sloma real-socijalizma, srpska komunisticka partija predvodjena milosevicem se vrlo brzo premetnula u nacionalisticku stranku, jer je to bio jedini modus ocuvanja vlasti u kojemu je bivsa komunisticka partija i dalje mogla ostati na vlasti. naime, u vecini tkz. " tranzicijskih drzava " su komunisticke partije nakon sloma real-socijalizma izgubile vlast. srpski komunisti su masovnijim budjenjem nacionalizma na jedini moguci nacin uspjeli sacuvati vlast. hrvatski komunisti predvodjeni racanom nisu uspjeli zadobiti povjerenje hrvatskog naroda da bi se kao " anacionalni " uspjeli oduprijeti sve vise rastucem srpskom nacionalizmu i na prvim visestranackim izborima hrvati su dali povjerenje tudmanu i hdz-u. dali smo povjerenje onima koji su bili vrlo slicni (da ne kazem i isti) kao milosevicevi " nacional-komunisti ". sasvim logicno sa aspekta da jedan nacionalizam (u ovom slucaju srpski) potice nastanak drugog nacionalizma (hrvatski) i da se u takvim situacijama biraju slicni lideri. kako je razvoj srpskog nacionalizma (u masovnijoj formi) poceo daleko prije onog hrvatskog (jos od " kosovske revolucije ") i kako se hrvatski nacionalizam nije razvio pod liderstvom komunisticke partije, po meni je teorija o " dogovorenom " ratu potpuno promasena teorija. no, kako se radilo o istim profilima nacionalistickih lidera, suradnja izmedju milosevica i tudmana je zapocela vrlo rano (jos od " karadjordjeva " 92 g. kad se pocela dijeliti bosna) pa i cijelo vrijeme ovog rata. izmedju tudmana i milosevica je uvijek postojala ta pozitivna " fibra ":)

Na kraju je istaknuo i kako teza o dogovorenom ratu, izdaji Vukovara i brojne druge, zapravo su dezinformacije srpske OPERE, odjela za dezinformacije i propagandu srbijanskog KOS-a, koje su ubačene u hrvatske medije preko pojedinih hrvatskih novinara, a koji još uvijek svakodnevno provode spinove oko Oluje i Domovinskog rata.

Kako god se kombiniralo o " dogovorenom ratu ", ovom i onom, to je bila odlična Tuđmanova procjena i za to mu treba odati priznanje. (Vješta diplomacija da se istočna Slavonija mirno reintegrira bila je drugi sličan uspjeh.)

Džakula je također izjavio da se je radilo o dogovorenom ratu " između tadašnjih predsjednika Hrvatske i Srbije.

Teza o dogovorenom ratu oslanja se na famozni susret Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu 26. ožujka 1991., odakle se izvlači i zaključak o dogovorenoj podjeli BiH, iako do danas ni za jedan od tih zaključaka nije pronađen materijalni dokaz, a svi kasniji događaji navodne dogovore uopće ne potvrđuju.

Taj je iste stvari o dogovorenom ratu bunca i prije dvi šetemane, ali ga niko nija obadiva, pa evo ga opet.

Ako o tome nećemo mi pisati kao svjedoci toga vremena, onda nas ne treba čuditi kada nam obezvrjeđuju Domovinski rat pričom o nekakvom " dogovorenom ratu ".

Dakle, nije se radilo o klasičnoj srpskoj agresiji na hrvatski narod i hrvatsku državu, nego se radilo o svojevrsnom dogovorenom ratu koji se morao odigrati.

Bila bi to obična tvrdnja na koju se ne bi trebalo ni osvrtati, da ju nije izrekao upravo jedan od zapovjednika te iste četvrte gardijske brigade, brigade koja je krvlju i mesom svojih pripadnika branila svaki centimetar zemlje, od neprijatelja u tom takozvanom dogovorenom ratu.

U funkciji rekonstrukcije Balkana su teorije o podjednakoj krivnji za rat i za raspad bivše države, o zločinima na svim stranama, o dogovorenom ratu za kojega su odgovorne nacionalističke vođe, o sukobu dviju veliko-državnih ideja, o međusobnim isprikama nakon čega trebamo nastaviti zajedno živjeti kao da se ništa nije dogodilo.