Evo mene, opet, da, da, opet.Danas sam odlučila napisati post o problemu dosta cura.Dakle, nije da će sad baš reć kak su svi muško svinje i gotovo.A, ne, ne.Nije samo u njima stvar.Samo, ja još nisam dokučila što radim pogrešno.Nisam luda.Nisam glupa.Nisam ružna.Nisam nepristupačna.Naravno da imam mane, ali nisam za bacit.Moj jedini problem je to što sam velika konzerva što se tiče upucavanja i slično, nikada ne bih mogla prići dečku.Kao prvo jer meni to tak ne ide, kao drugo i da meni to tak ide, ja sam presramežljiva.Uvijek sam bila uvjerena da dečke više privlače neke mirne, sramežljive cure.Pa, sudeći prema meni, baš i ne.Već sam si razvila i taktiku sramežljivog pogleda.Meni stvarno nije jasno, kak se oni mogu zagledat u neku žensku koja je (ne) obučena s par krpica, bari se sa svima koji naiđu, mislim da vam je sad a već jasno o kakvom tipu cure govorim.Pa, opet, one su uvijek s nekim dečkom.A, ja sam uvijek sama.Milijun puta su mi moje prijateljice rekle da bih se i ja trebala početi (ne) oblačiti.Svi mi govore kako sam ja zgodna, ali kao to mi se ne vidi kad ne nosim izazovnu odjeću.Pa, zar je toliko važno da izgledam izazovno? Mislim da je lakše prići nekome tko izgleda normalno, nego nekoj super zgodnoj (ne) obučenoj curi.No, dobro.Već sam umorna, a budite sigurno da će se ovaj post nastaviti.