Nemoguće je ukratko navesti sve značajke Pinterova opusa, no neizostavnim se čini naglasiti kako u Mimičinom Prometeju s otoka Viševice (1965) rabi tonski negativ osjetljivosti 10 ASA čime se postiže dokumentaristička fotografska struktura i sugerira vremenski skok u radnji ili uporabu usmjerenoga difuznog svjetla i funkcionalne kompozicije kadra u filmu Rondo (Zvonimir Berković, 1966), čime se vrlo uspješno prikazuje unutarnji život likova ili u filmu Breza (Ante Babaja, 1967) u kojem se likovna nadgradnja kadra postiže uporabom objektiva (uskokutnika i širokokutnika), snimanjem pri oblačnom vremenu i zasićenim bojama, što filmsku sliku približava slikama hrvatskog naivnog slikarstva.

Dokumentaristička kulisa čini Shadow Dancer maksimalno autentičnim, a opet imamo na umu da gledamo movie.

Ipak, zanimljivošću i intrigantnošću izdvaja se šestodijelna dokumentaristička serija Letenje: Ispovijesti slobodnih žena, autorice Jennifer Fox.

Kada se pojavljujemo, ta moja dokumentaristička ekipa koja sva stane u jedan landrover, koji parkiramo dva kilometra od mjesta snimanja, jer dalje ne možemo, kada se dakle petnaestak dana od mog dogovora s njom pojavljujemo, kaže ona, sva u čudu: ja mislila da ćeš doć s onim malim aparatićem, a ono došlo čitavo ljudstvo

S obzirom na to da je redatelj filma bio član inicijative i da je filmska ekipa djelovala kao interna dokumentaristička ekipa nezavisne inicijative za besplatno obrazovanje, snimljeni su doslovce svi događaji relevantni za temeljit i iscrpan prikaz događaja u kojemu su studenti, prvi put nakon 1971. godine, postali ključni subjekt u političkom životu Hrvatske ali i regije.

Wahlbergov Boksač nešto je drukčiji film od ostalih adrenalinskih akcića, ali ni njegova dokumentaristička strana niti insistiranje na pozadini cijele priče ne znači da je riječ o sporom uratku.

Herzogova neumorna i znatiželjna dokumentaristička kamera, podsjećajući na amazonski dio njegova opusa, plovi južnoameričkom prašumom u potrazi za posljednjim plemenom izvan doticaja s civilizacijom.

Primarno referencijalno orijentirana autentično-dokumentaristička autobiografija koja je tipična za prijelaz stoljeća podliježe fikcionalizacijama (Altenberg, Kafka, proleterske autobiografije), dok fikciji bliska esencijalno-radna autobiografija koja prevladava otprilike nakon 1910. u okviru ÂťrealnostiÂŤ ima vezu sa stvarnošću barem kao važan postulat.

Upravo takva je njena i kampanje, niti pretenciozna niti umjetna već jednostavna i pomalo dokumentaristička.

Posebno se izdvaja dokumentaristička trilogija (Cuki, Prašćina, Teza), koja se bavi ritualima istarskih poljoprivrednika, a nagrađivana je na domaćim filmskim smotrama i revijama.

No, obilna zastupljenost fotografija kod kojih je prvenstveno bitna dokumentaristička, a ne artistička vrijednost, s vremenom ipak stvara zasićenost.

U teorijskim i praktičnim pokretima približavanja i udaljavanja autobiografije i biografije iz razdoblja utemeljenja i žanrovskog modela Književnosti i zbilje koji se shvaća ponajprije kao fikcionalna literatura važnu ulogu imaju dvije forme o kojima će sada biti nešto više riječi: partikularizirana krupna forma odnosno izvorna mala forma i autentično dokumentaristička autobiografija kao ekstremni predstavnik principa antiumjetnosti.

Dokumentaristička zanimljivost je u tome što se žene nalaze u seocetu udaljenom tri dana hoda od većeg grada.

Većina fotografija dosad nije nigdje objavljena ni izlagana što, kazao je na otvorenju izložbe gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, daje još veću povijesnu i dokumentaristička vrijednost izložbi.

Pisci i čitatelji fantastike rijetko kada zaobilaze pseudo-dokumentaristička postignuća ili poriču njihovu vrijednost dapače.

Nossither zapravo ne govori toliko o vinu, koliko o globalizaciji i pretvaranju jedne poljoprivredne grane u ugroženu vrstu i s takvim me pristupom podsjeća na dokumentaristička razotkrivanja svjetskih zala američkog redatelja Michaela Moorea.

Gotovo dokumentaristička fotografija donosi atmosferu trenutka tišine koji je uhvaćen u užurbanom backstageu netom prije početka same revije.

Tisuću i sto stranica »Stenograma o podjeli Bosne«, dvotomne knjige koju su prije nekoliko dana zajednički objavili splitski tjednik »Feral Tribune« i sarajevski tjednik »Dani«, u isto je vrijeme tvrda dokumentaristička proza, dana u integralnoj verziji sa svim pogreškama pri prepisivanju, i poticajni predložak za propitivanje nedavne prošlosti o koju smo svi okrzn

Pero Gojić, fotograf-amater i inače je poznat po fotografijama koje u prvom redu odlikuje dokumentaristička vrijednost.

Prepoznat ćemo u toj nabrajalačkoj energiji režisera ambiciozne Elektrifikacije, no zapazit ćemo, isto tako, da je dokumentaristička pomnost unekoliko narušena čestim, u offu glumljenim dijaloškim intervencijama, koje su pomalo nespretno i nepotrebno vezivno tkivo, podsjećanje na dramaturški okvir filma, na priču o dječaku koji sanja one koji rade noću...

Obilna zastupljenost fotografija kod kojih je prvenstveno bitna dokumentaristička, a ne artistička vrijednost, ipak stvara zasićenost.

Začudi vas dokumentaristička preciznost fotografa i nevjerojatna domišljatost (pa i hrabrost) vozača koji znaju iskoristiti i nemoguće prostore za lokaciju svojih limenih ljubimaca.

Tako je nastala dokumentaristička trilogija Živuće fotografije 1, 2 i 3, filmovi o počecima i razvoju hrvatske filmske umjetnosti koji otkrivaju nepoznati europski i mediteranski kontekst hrvatske kinematografije.

Odlike tog kamkordera su: visoka kvaliteta slike, plitka dubinska oštrina i ergonomski oblik pogodan za dokumentaristička snimanja u svim prilikama.

Praćeni su sa tri projekcije izbora iz filmova kojima je revolucionirana tadašnja filmska i medijska scena Francuske i to umjetnička i dokumentaristička (kao napr s legendarnim Shadocksima pretečema Simpsona) koji su uzbunili Francusku i Europu.

Čak i kad je dokumentaristička motivacija ' čišća ', kao u Pulskoj straži, filmu o pulskim utvrdama, ili u Kulturnom konglomeratu, o pulskom središtu kulturnih i civilnih udruga, itekako se osjeća pomak od dokumentarističkih standarda.

Također se treba čuvati svake pretenzije objektivnosti u dokumentarcima, jer svaka dokumentaristička radnja podrazumijeva autorski intimni pristup, primjenu kompiliranja i anegdota.

Tijekom kratke umjetničke karijere, Pavo Urban (1968 - 1991) istaknuo se nizom fotografija različitog stilskog, žanrovskog i tematskog spektra (aktovi, kazališna fotografija, arhitektura, prizori iz dubrovačke svakodnevice), ali je široj javnosti ostao najpoznatiji po snimkama ratnih događanja na dubrovačkom području, u kojima se na dojmljiv način isprepliću dokumentaristička neposrednost i umjetnička doživljajnost.

Makedonska dokumentaristička škola imala je blistajući uzlet šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina.

Cieslewiczeva zagrebačka dokumentaristička retrospektiva Sjajni tragovi u tom smislu rubno pripada čitavoj seriji izložbi u HDD galeriji koje su se posljednjih nekoliko godina bavile " arheologijom dizajna " druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj, poput Designed in Croatia (autor Dejan Kršić, 2009.), Skriveni dizajn Odjel dizajna Končar (autorica Koraljka Vlajo, 2011.) i Sudi knjigu po koricama (autorice Lana Cavar i Narcisa Vukojević, 2011.).