Dok će Kusturičin neprijeporan redateljski dar u nekim njegovim kasnijim (nikad lošim) filmovima katkada biti izražen uz određenu samodopadnost i samovažnost, u Dolly Bell se ni najmanje ne osjeća rika redatelja iza kamere.

Odsjedali smo u kultnom hotelu Evropa u kojem je djelomično sniman i film Sjećaš li se Dolly Bell, a na ćevape su nas naši domaćini vodili kod Asima Ferhatovića Hase, legendarne devetke FK Sarajeva u istoimeni lokal Devetka.

U jednom trenutku Na putu, neki likovi nose figure Maršala Tita, ali i Slavka Štimca iz filma Sjećaš li se Dolly Bell? (Emir Kusturica, 1981).

No, mada ulaznicu nije trebalo platiti, organizatori su zavrijedili i dvije pokude: predstave su (barem one koje je pohodio dolje potpisani autor utorak, srijeda i četvrtak od 20 h) počinjale s desetak minuta ničim opravdanoga kašnjenja (to nije pristojnost prema onima koji kasne, nego nepristojnost prema onima koji su stigli na vrijeme) i previše je filmova kratkometražni filmovi projekta Sarajevo grad filma (Vidimo se u Sarajevu, Nekako s proljeća, Mahala) te dugometražni Sjećaš li se, Dolly Bell i Diverzanti prikazano s prilično loših DVD (ili nekih drugih formata, svakako ne s filmske vrpce) kopija.

Klasik BiH i jugoslavenske kinematografije, humorna drama Sjećaš li se, Dolly Bell (1981) Emira Kusturice, snimljena prema predlošku suscenarista Abdulaha Sidrana, gotovo je dupkom ispunila kino Europa.

Bez imalo nespretnosti ili gubljenja vremena, Dolly Bell donosi niz živopisnih, ali ne i izmišljeno bizarnih likova, osvaja izvrsno uhvaćenim dijalozima i jezikom raje, briljantno odabranim glumcima i jednako briljantno dizajniranim likovima, izvanrednim glumačkim izvedbama kako među glavnim tako i među epizodnim ulogama, pažnjom posvećenom pojedinostima (automatska kretnja oca koji po dolasku kući očekuje da mu supruga, kako je uobičajeno, skine šešir; Braco Šintor skida nakit prije no što će se potući s Dinom...) koje nisu puki ures, nego jedan od doprinosa živosti cjeline i karakterizaciji likova, prostora i vremena.

I, dok će Kusturičin neprijeporan redateljski dar u nekim njegovim kasnijim (nikad lošim) filmovima katkada biti izražen uz određenu samodopadnost i samovažnost, u Dolly Bell se ni najmanje ne osjeća rika redatelja iza kamere.

Dolly Bell hrvatskog nogometa pojavila se u prvoligaškoj konkurenciji, u sezoni 1992/93. Po okončanju natjecanja spomenute sezone čak šest klubova je imalo isti broj bodova (25) i uz pomoć matematike Pazinka je zauzela 11. mjesto među 16 prvoligaša.

Radio sam mu prve postere za Oca na službenom putu, te plakat za Sjećaš li se Dolly Bell.

Društveno je zaleđe izraženo i u filmovima redatelja Emira Kusturice i scenarista Abdulaha Sidrana Sjećaš li se Dolly Bell (1981) i Otac na službenom putu (1985).

Sjetimo se i Venti-quattro mille baci iz Dolly Bell) U ritmu svojevrsnog sablasnog Bolera, međutim, iz podsvijesti izbijaju atavistički porivi predaka.

Prema navodima iz obavijesne knjižice što je bila dostupna na festivalu u Karlovym Varyma, a čiji je preslik popratio i zagrebačke projekcije, u skladu s podatkom da su u izboru sudjelovali većinom kritičari srednjeg i mlađeg naraštaja: »nije ni čudno što prva tri filma (Sjećaš li se Dolly Bell; Žena s krajolikom; Otac na službenom putu) pripadaju djelima u kojima je zastupljen suvremeni filmski izraz, kao i izbor neuobičajenih tema...

Nostalgični smo, volimo tu zemlju, pa ćemo ubijati one koji je, po našem mišljenju i našim kriterijima, ne vole? ", kaže Bosanskohercegovački glumac i režiser Borislav Boro Stjepanović, poznat po ulogama u Audiciji i Sjećaš li se Dolly Bell.

To je onaj osjećaj kao kad gledate eksplicitnu scenu redaljke iz filma ' ' Sjećaš li se Dolly Bell ' '

Sada znam zašto sam odrastao s mladenačkim uvjerenjem da je moj životni zadatak srušiti Jugoslaviju i ubijati jugoslavenske agente, zašto sam početkom osamdesetih s dvjestotinjak istomišljenika urlao pred jugoslavenskom ambasadom u Buenos Airesu s Molotovljevim koktelom u ruci, i zašto sam ozbiljno planirao zapaliti dimne bombe u kinu u kojem je jugoslavenski ambasador gledao film Sjećaš li se Dolly Bell.

Svojim debitantskim nastupom proslavio se mali Slavko Štimac, najveća dječja zvijezda jugoslavenskog filma uopće, koji je i kasnije, u mladenačkoj dobi, ostvario niz izuzetnih uloga (Specijalno vaspitanje, Sjećaš li se Dolly Bell).

Sjećas li se Dolly Bell/Do You Remember Dolly Bell, 1981.

Sjećaš li se Dolly Bell, pardon ZERP-a.

Sarajevski pisac koji se proslavio kao scenarist filmova ' Sjećaš li se Dolly Bell ' i ' Otac na službenom putu ' govori o Bosni nakon rata, političkom angažmanu, bijegu u provinciju i radu na autobiografiji

U dugogodišnjoj karijeri glumio je u četrdesetak igranih filmova, među kojima su i međunarodno nagrađivani Tamo i natrag, Ko to tamo peva, Sjećaš li se Dolly Bell?, Underground te Život je čudo.

Abdulah Sidran, pisac i scenarist kultnih filmova poput Otac na službenom putu i Sjećaš li se Dolly Bell?, izjavio je kako voli Jugolaviju te da bi odmah potpisao da se ponovo formira.

Nonšalantno, ležerno i šaljivo bilo je jutros na Doručku u premaloj kavani Mozart, pretijesnom prostoru Doma hrvatskih branitelja za brojne znatiželjnike koji su htjeli uživo čuti i vidjeti Abdulaha Sidrana, pisca scenarija legendarnih jugoslavenskih filmova " Sjećaš li se Dolly Bell " i " Oca na službenom putu " tada ni po čemu kontraverznog redatelja Emira Kusturice, bosanskohercegovačkog književnika koji svojom simpatičnom neposrednošću, narodnom mudrošću i jednostavnim diskursom (leksikom svakodnevice) osvaja i plijeni pozornost.

I recimo nad ništa manje kultnom Bellom Cuculis, poznatom kao Dolly Bell, koja je muške obožavatelje podsjećala na prefriganu učenicu.

Naime, Kusturičin prvijenac prema Sidranovu scenariju, posveta neorealizmu Sjećaš li se Dolly Bell? (1981) nostalgična je pripovijest o odrastanju ali u posve drugom, socijalnom kontekstu.

Sve ovo dosad ispada kao neki amaterizam, govori u šali Abdulah Sidran, sarajevski pjesnik, pisac i scenarist, koji se početkom 80 - ih proslavio kao autor scenarija za najbolje filmove Emira Kusturice Sjećaš li se Dolly Bell? i Otac na službenom putu.

Ali njegova tvrdnja da svakog dana u svakom pogledu sve više napredujemo, jedna od najpoznatijih ali navodno i posve neučinkovitih autosugestivnih rečenica, neodoljivo asocira na veliki bosanski film ' Sjećaš li se Dolly Bell ' u kojem se sprda praksa bivšeg, socijalističkog režima da svakodnevnim ponavljanjem mantre o permanentnom napretku uglanca vlastite učinke i narod uvjeri u grandiozna postignuća.

Super mi je ona mantra svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem, svima poznata iz Sjećaš li se Dolly Bell koju je skovao Emile Coue.

U stilu one scene nećemo tako Dino iz filma Dolly Bell.

Kao mogući scenaristi spominju se Gordan Mihić (Kad budem mrtav i beo, Doma za vešanje, Balkan ekspres, Kamiondžije) i Abdulah Sidran (Sjećaš li se Dolly Bell?, Otac na službenom putu).

Gađao je kamenjem sinagogu i pokušao zapaliti kino-dvoranu u Buenos Airesu u kojoj je jugoslavenski veleposlanik gledao film Emira Kusturice Sjećaš li se Dolly Bell? Početkom 90 - ih došao je kao ustaša u Hrvatsku, ostavio svećenički poziv, sudjelovao u Domovinskom ratu i - afirmirao se kao teolog, novinar, kolumnist i publicist, osobito u splitskom Feral Tribuneu i riječkom Novom listu.