Upravo zato što si još puten i prianjaš uz ljude više negoli treba? 7. Bojiš se, naime, prezira, zazireš od prijekora za svoje prijestupe i tražiš izgovor za opravdanje. 8. No, pogledaš li se malo bolje, otkrit ćeš: u tebi još živi svijet i tašta želja da se dopadneš ljudima. 9. Dokle god se strašiš poniženja i osramoćenja zbog pogrešaka, očito je da nisi istinski ponizan, niti istinski umro svijetu, niti je svijet raspet tebi. 10. Zato slušaj moje riječi i neće te zabrinjavati ni deset tisuća ljudskih. 11. Da, kad bi protiv tebe izrekli najzlobnije što se može zamisliti, bi li ti naškodilo da to jednostavno pustiš proći i ne smatraš većim od truna? 12. Ta, da li bi ti od toga i jedna vlas s glave pala? 13. Ali tko u sebi nema produhovljeno srce ni Boga pred očima, lako ga smete prijekorna besjeda. 14. A tko se na mene oslanja i ne ostaje pri svojem sudu, neće se plašiti ljudi. 15. Jer ja sam sudac i poznavalac svih tajni. 16. Ja znam u čemu je stvar; poznajem i onoga koji nanosi krivicu i koji je podnosi. 17. Od mene je izašla riječ: To se dogodilo po mojemu dopuštenju, da se razotkriju namisli mnogih srdaca. 18. Ja ću suditi i prava i kriva, ali sam najprije htio tajnom prosudbom iskušati obojicu. 19. Ljudsko svjedočanstvo često vara; moj je sud istinit, ostat će i neće biti oboren. 20. Većini je skriven i malo komu sasvim jasan; pa ipak se nikada ne vara niti se može prevariti, makar se očima ludih činio naopakim. 21. Zato se u svakom sudu treba pozvati na me, i ne oslanjati se na vlastito mišljenje. 22. Pravednik se, naime, neće smesti što god ga stiglo od Boga. 23. Pa iznijeli protiv njega i što nepravedno, neće se mnogo zabrinuti; ali ni tašto se radovati ako ga drugi razložno uzmu u zaštitu. 24. Zna on da ja proničem srca i bubrega i ne sudim po vanjštini ni po tome kako se ljudi domišljaju. 25. Ta često je u mojim očima grešno ono što po ljudskome sudu izgleda pohvalno. 26. Gospodine, Bože, suče pravedni, odlučni i strpljivi, koji znaš ljudsku slabost i opakost, budi moja snaga i sva moja nada. 27. Jer nije mi dovoljna moja savjest.