Od talijanskih opera: Filipa u Don Carlosu, definitivno, to ne morate ni pitati.

U Don Carlosu se ne radi ni o kakvoj akribiji, ne treba biti štreber i prostudirati sve što se događalo na španjolskom dvoru u to vrijeme, ali Schillera treba poznavati.

Za nas je svakako poticaj kad nam dođe Inva Mula, Giorgio Surjan, Svetla Vassileva, Michele Crider ali nemaju se čega sramiti niti Mužek u Faustu, Čikeš kao Filip Drugi u Don Carlosu, Fijačko kao Mimì u La Bohème, Kiril kao Simon u Simonu Boccanegri.

Pružala ih je na najljepši način i u Trubaduru i Krabuljnom plesu, Don Carlosu i Otellu te na mnogim koncertima Verdijeva Requiema i svojoj posljednjoj premijeri u Zagrebu Bellinijevoj Normi.

Od uloga priželjkujem Elizabetu u Don Carlosu, pa onda poslije Toscu i Santuzzu u Cavalleriji rusticani.

U travnju 1980. debitirala je na pozornici Zagrebačke opere kao Elizabeta u Verdijevu Don Carlosu, a zatim postala njezinom stalnom članicom, nositeljicom mnogih glavnih uloga.

Opera je priča o sudbini Don Alvara, sina španjolskog potkralja u Americi i posljednje pripadnice kraljevske loze Inka, i bratu i sestri ugledne ali osiromašene obitelji Vargas, Leonori i Don Carlosu.

Nižu se u sjećanju Verdijevi likovi a Verdi je ipak bio njegov skladatelj uz već spomenute: Luna u Trubaduru, Renato u Krabuljnome plesu, Jago u Otellu, Posa u Don Carlosu, Germont u Traviati, Amonasro u Aidi, Don Carlos u operi Moć sudbine, Nabucco, Macbeth, Falstaff, zatim Gerard u Andréu Chénieru, Jelecki u Pikovoj dami Čajkovskog, Scarpia u Tosci, Barnaba u Giocondi, Valentin u Faustu, Kuharica u operi Zaljubljen u tri naranče Prokofjeva, Nikola Šubić Zrinjski.

Uloga Kundry objedinjuje moje cjelokupno iskustvo - 50 puta sam pjevala Carmen, 20 puta Dalilu, 20 puta Princezu Eboli u Don Carlosu i 25 puta Amneris u Aidi i tek nakon što sam otpjevala sve te role okrenula sam se Wagneru, ispričala je Dubravka Šeparović-Mušović dodavši da se ne želi opterećivati činjenicom da prvi put pjeva tu ulogu nakon što Zagreb i Hrvatska nisu više od 60 godina imali svoju Kundry. Ne razmišljam o tome kao o nečemu što bi me trebalo opterećivati nego uživam u tome što je moja matična kuća postavila Parsifal na scenu i da kod nas u kući postoji Kundry.

Njegove kreacije Verdijevih Rigoletta, Germonta u Traviati, Pose u Don Carlosu, Lune u Trubaduru, Renata u Krabuljnome plesu i Amonasra u Aidi (u svijetu je pjevao i Don Carlosa u Moći sudbine), Evgenija Onjegina Čajkovskog, Valentina u Faustu, Figara u Seviljskom brijaču i Grofa u Figarovu piru ulaze u vrh hrvatske glazbene reprodukcije, a njegov Nikola Šubić Zrinjski postao je pojmom.

Pjevala je Aidu, Toscu, Leonoru u Trubaduru, Elizabetu u Don Carlosu, Cio-Cio-San u Madame Butterfly, Desdemonu u Otellu

Slijedila je 2005. Eboli u Don Carlosu u Saarbrückenu, 2006. Adalgisa u Normi i Fricka u Rajninu zlatu, Dalila u Samsonu i Dalili na otvoranju Antikenfestspiele u Trieru i Judith u Bartókovu Dvorcu Modrobradog u Saarbrückenu pa Santuzza u Cavalleriji rusticani.

Bilo je to tek početkom 1884. Trebalo je najprije revidirati Simona Boccanegru za izvedbu u Scali, u čemu mu je Boito pomogao, i izvršiti neke zahvate u Don Carlosu.

Po povratku u zemlju intenzivno gradi repertoar i stvara uloge po kojima će postati poznata: Amneris u Verdijevoj Aidi, Saint-Saensova Dalila, Gluckov Orfej, Gotovčeva Mila Gojsalića, Azucena u Verdijevu Trubaduru, Eboli u Verdijevu Don Carlosu, Charlotta u Massenetovu Wertheru, Končakovna u Borodinovu Knezu Igoru, Bizetova Carmen i Santuzza u Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani.

Filip u Don Carlosu u Splitu.

Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirala je 1978. i magistrirala 1980. godine ulogom Elisabette u " Don Carlosu ", a te je godine postala i članica Opere HNK u Zagrebu.

Angelina u Pepeljugi, Rosina u Seviljskom brijaču, Cherubino u Figarovu piru, Eboli u Don Carlosu, Dona Clara d ' Almanza u Vjenčanju u samostanu, Orfej, Dalila i svi oni virtuozni koncertni Mozarti i Rossini svi su oni nosili pečat izvorne umjetnice koja je svoju umjetnost živjela cijelim bićem.

Dodamo li tomu i interpretaciju lika Elizabete u Verdijevom Don Carlosu, koja je još bliža mladodramskom sopranu (lirico spinto) Georgieve, onda je pred nama sopranistica izrazito bogate skale dinamičkih nijansi, kontroliranog i profinjenog ukusa, kakvu već godinama nismo čuli na carskom Peristilu.

Istodobno je njegovala i talijanski repertoar pa su poznate i njezine kreacije Desdemone u Otellu i Elizabete u Don Carlosu, obje pod Karajanovim ravnanjem.

Peristil toliko govori sam za sebe da je sve što se na nj postavi posve suvišno (primjerice bazen u ovom Don Carlosu).

Tijekom karijere ostvarila je najveći broj uloga u Verdijevim operama - Leonora u " Trubaduru ", Leonora u " Moći sudbine ", Amelia u " Krabuljnom plesu ", Amelia u " Simone Boccanegra ", Traviata, Aida, Giseida u " Lombardijicima ", Desdemona u " Othelu ", Elizabeta u " Don Carlosu "; zatim Puccinijeve heroine - Tosca, Mimi u " La Boheme ", Liu u " Turandot ", Cio-Cio-San u " Madamme Butterfly "; u Mozartovim operama bila je grofica, Fiordiligi, Donna Anna; u Rossinijevom " Mojsiju " pjevala je Sinaide, bila je Bellinijeva Norma, Offenbachova Giulietta u " Hoffinanovim pričama ", Santuzza u Mascagnijevoj " Cavalleriji rusticani " a posebno je zapažena u tumačenju likova domaće opeme literature - Eva, Jelena, Margita i Amelia u operama Ivana pl. Zajca, Marija u Brkanovićevom " Zlatu Zadra ", Sunčanica kod Papandopula, Inmerganda u " Porinu " Lisinskog.

Upravo je primila i prestižnu, godišnju nagradu " Vladimir Nazor " za ulogu Elizabete u Verdijevu " Don Carlosu " i ulogu Amelije u " Krabuljnom plesu ", a obje uloge ostvarene su u godini Verdijeve obljetnice u riječkoj Operi.

Moć sudbine praizvedena je u Petrogradu 10. (po novom kalendaru 22.) studenog 1862. Nastupili su Caroline Douvry-Barbot (1830 - poslije 1875), koja je Verdija u Parizu oduševila kao Elizabeta u Don Carlosu, poznati talijanski tenor zvučnih visina s visokim Cis iz prsnog registra, Enrico Tamberli (c) k (1820 - 1889) koji je tada pjevao u Rusiji, prvi moderni, verdijanski bariton sa sjajnim visokim registrom, Francesco Graziani (1828 - 1901) i također poznati bas, Gian Franco Angelini (1830 - 1915).

A možda sljedeće sezone dođe Filip u Don Carlosu.

Tijekom karijere ostvarila je brojne uloge, u riječkom HNK Ivana pl. Zajca ukupno četrdesetak, od kojih se izdvajaju Amneris u Aidi i Eboli u Don Carlosu Giuseppea Verdija, Dalila u Saint-Saenseovim Samsonu i Dalili, Carmen u istoimenoj Bizetovoj operi, Marina u operi Modesta Petroviča Musorgskoga Boris Godunov...

U talijanskom repertoaru bio je Ramfis u Aidi, Timur u Turandot, Alvise u Giocondi, Colline u La Bohea me, Oroveso u Normi, Alidoro u Rossinijevoj Pepeljugi, Redovnik u Don Carlosu, Canciano u operi Četiri grubijana Ermanna Wolf-Ferrarija, u francuskom Zuniga u Carmen.

Vratio se 1937, pjevao Escamilla i Rodriga u Don Carlosu pod ravnanjem Bruna Waltera i u rujnu postao član Opere.

Pjevao je još u Palestrini i pri kraju sezone ostvario veće uloge Ferranda u Trubaduru i Redovnika u Don Carlosu.

U Grazu se Božena Ruk-Fočić susrela i s likovima Verdijevih i Puccinijevih opera Leonorom u operama Moć sudbine i Trubadur, Aidom, Elizabetom u Don Carlosu, Mimì u operi La Bohème i Manon Lescaut.

Približavajući se vrhuncu svojeg umjetničkog sazrijevanja (što je pokazao i ulogom kralja Filipa u Don Carlosu na Splitskom ljetu) Ivica Čikeš pokazao je kvalitete danas u nas nedostajuće pjevačke kategorije dramskog baritona.