prije dosta godina sam operirana i greškom su me nakon operacije stavili u sobu kod onih koji su umirali od raka. (inače su sobe bili uredjene po principu stadija u kojem se bolesnik nalazi) nakon onoga što sam tamo vidjela, moj je glas svakako za eutanaziju. naravno da postoji mogućnost zlouprabe tako nečega, ali mislim da takva mogućnost postoji kod svega. kako ja gledam na to, bolesnik je onaj koji bi, pri zdravoj pameti, tako nešto mogao zatražiti od lječnika, koji bi opet, procjenjujući pacijentovo stanje, udovoljili ili ne njegovom zahtijevu. ne vidim smisao u tome da se neko živo biće bezrazložno pati, bio to čovjek ili životinja. bez zakona o eutanaziji, za preuzeti tako nešto ostaju samo osobe koje su najbliže bolesniku. koje opet, radi toga čeka zatvor, a da ne govorim o tome kako će se te osobe ikada pomiriti same sa sobom. naravno, treba biti jako, jako oprezan kod eventualnog donošenja takvog zakona. relativno sličnu situaciju, gdje smo u strahu od mogućih zlouporaba, imamo i kod doniranja organa. uglavnom se ljudi izjašnjavaju da bi bez problema donirali svoje organe, kada bi imali povjerenja u bolnice i lječnike da ih neće namjerno ubiti ukoliko bi neki organ hitno trebao nekom njihovom. tako da mislim, kod ovakvih stvari, nikakav zakon neće biti dobar ako se njime ne spriječi svaka moguća zloupraba koja se može spriječiti.