Junakov (tumači ga korektni, no reklo bi se nedovoljno inspirirani Luka Dragić iz Kraljice noći) ljubavni odnos s voljenom djevojkom (gracilna, ljepuškasta i decentna Dora Fišter svedena nažalost tek na dramaturški i vizualno funkcionalni znak) ima nevjerojatno flahovski tretman (zašto se Hana nakon toliko godina napokon zagledala u Sinišu, premda ju je u naručju držao drugi, atraktivniji mladić, to se autori nisu ni potrudili objasniti), ali se zato bezrazložno mnogo vremena troši na odnos junaka i njegova najboljeg prijatelja, koji istina korektno funkcionira u razdoblju djetinjstva, no u tinejdžerskom dijelu filma, zahvaljujući i promašenu nastupu Bojana Navojca u ulozi odraslog junakova prijatelja, taj je odnos sveden na bezličan kliše.