U bjelini prekrasnih kostima Ike Škomrlj, bijelih i teških s aluzijom na ručni vez, u praznini noćne saloče scenografa Petra Barišića s napuštenim glazbalima koja se povremeno jedva čujno oglase iz uspomena, dvije izvrsne glumice Anja Šovagović Despot (Cvijeta Zuzorić Pescioni) i Doris Šarić Kukuljica (Mara Gundulić di Gozze) otkrivaju dramatičnu tajnu grijeha, koji će im biti oprošten, ne samo zato što su mnogo patile, niti zato što se on uglavnom doima kao da je zapravo hinjen poput zavodljiva ceremonijala sa školjkama, nego ponajprije zato što ga one na glumački dostojanstven način u punom skladu virtuoznog govora i pokreta brane iz petnih žila, Anja iskazom prkosne tajnovitosti, Doris snažnim pogledom u dubinu ponora ljudske strasti i stvaralaštva.

Ansambl ZKM-a, uz vrlo dobre interpretacije, s Jasminom Telalovićem kao Martinom, Ksenijom Marinković kao Emom, ženom bez tijela, te Doris Šarić Kukuljicom u ulozi Marije, njegove majke, ostvario je predstavu koja pomno razrađuje i osvjetljava temu o kojoj se mnogo raspravlja te ponajviše groznim sadržajem govori o strahotama svakog rata.

Dramski dijalog Doris Šarić Kukuljice i Anje Šovagović Despot otkrio je veliku ljubavnu strast među prijateljicama i završio ubojstvom i samoubojstvom, ali s viškom patosa.

Glumačku ekipu čine: Vili Matula, Nina Violić, Karla Brbić, Jadranka Đokić, Sreten Mokrović, Doris Šarić Kukuljica, Filip Nola, Robert Ugrina, Jan Kerekeš, Edvin Liverić.

Ovosezonska predstava Moj sin samo malo sporije hoda bavi se teškim obiteljskim odnosima i njihovu nesnalaženju sa svojim drugačijim članom, a do sada je višestruko nagrađivana na ovogodišnjim Marulićevim danima u Splitu (Janusz Kica za najbolju režiju, Ksenija Marinković i Doris Šarić Kukuljica za glumačka ostvarenja, Slavica Radović Nadarević za scenografsko rješenje) dok je još više nagrada dobila na netom završenom Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci (za najbolju predstavu u cjelini, Ksenija Marinković za najbolju žensku ulogu, Doris Šarić Kukuljica za najbolju epizodnu ulog, Slavica Radović Nadarević za najbolju scenografiju, te Doris Kristić za najbolju kostimografiju).

U predstavi nastupaju: Doris Šarić-Kukuljica, Dora Polić Vitez, Marica Vidušić, Urša Raukar, Damir Šaban, Zoran Čubrilo, Maro Martinović, Filip Nola, Petar Leventić

Nebojša Borojević voditelj »Daske«, odgovoran je za dramaturšku obradu i usaglašavanje ideja, dok u predstavi uz njega igraju Katarina Bistrović Darvaš, Damir Borojević, Maro Martinović, Urša Raukar, Mirjana Rogina, Doris Šarić Kukuljica, Ksenija Ugrina i Vili Matula, kojem ovo nije prva suradnja sa sisačkim kazalištarcima čija se poetika i inače većinom oslanja na kazališno nasljeđe ruske avangarde.

U njoj sudjeluju studenti glume sa svojim profesorima, glumcima Doris Šarić-Kukuljicom i Joškom Ševomu.

Njegovu majku, koja teško prihvaća sinovu bolest, glumi Ksenija Marinković, a u ostalim ulogama pojavljuju se Urša Raukar, Doris Šarić-Kukuljica, Lucija Šerbedžija, Jadranka Đokić, Sreten Mokrović, Goran Bogdan i drugi.

Glavne uloge tumače Nina Violić i Frano Mašković, a u sporednim se ulogama pojavljuju Doris Šarić-Kukuljica kao svekrva, Damir Šaban kao svekar te Danijel Ljuboja kao ljubavnik Basti.

Po završetku predstave Irons je na krovu zgrade u dvorištu dubrovačke glazbene škole, a koja je upravo i poslužila kao scenografija za ovu predstavu, i osobno upoznao i čestitao ansamblu iz predstave Edip: glavnom glumcu Mislavu Čavajdi čijom je izvedbom Edipa ostao oduševljen, glumcima Liviju Badurini, Alenu Liveriću, Vilimu Matuli, Vladimiru Duliću, Ivanu Peternelju te glumicama Doris Šarić Kukuljici i Jeleni Lopatić.

Doris Šarić Kukuljica (Darija), Urša Raukar (Nera), Marica Vidušić (Jagoda), Saša Anočić (suprug Zvonko) u nizu kratkih prizora što se smjenjuju gotovo psihotičnom brzinom uspjeli su u svoja lica upisati psihološke nijanse i ishodišta koja ih pokreću i mijenjaju te stvoriti od njih osobe prepoznatljivih problema.

Da je Mijina racionalizacija uzaludna, jasno je od samog početka, tim više jer živi sa senilnom majkom Anom (Doris Šarić-Kukuljica) koja se na trenutke pokazuje bistrijom od svih ostalih likova.

Kazališni uzori su mi Doris Šarić Kukuljica i Alma Prica.

U predstavi igraju: Doris Šarić-Kukuljica, Jadranka Đokić, Jasmin Telalović, Milivoj Beader, Rajko Bundalo, Zoran Pribičević, Nika Mišković, Aleksandra Stojaković, Mirela Videk, Ivan Bošnjak, Sanja Crljen, Petar Cvirn, Frano Mašković, Mia Biondić, Ivan Vukelić, te Iskra Jirsak.

Dostojevskoga u režiji Ivana Popovskoga s izvrsnim Franom Maškovićem u glavnoj ulozi koji predočuje pseudopovijesnu shizofrenizaciju stvarnosti), iako utemeljena na prepletu gavelijanske suigre i čehovljanske glume, zahvaljujući sjajnom redateljskom vodstvu, u mikrosegmentima marionetizacije joneskovske i naše svakodnevice, u drami o mladom invalidu predočuje i elemente kabaretskih začudnosti u mikromimici i mikromizansceni brisanja obiteljske sreće (npr. dugo držanje u ruci rođendanskoga balona, namještene obiteljske fotografije, prostorne praznine, sablasna otvaranja vrata, Bakine teatrabilne laži) izvrsnoga glumačkoga ansambla s blistavom ulogom Doris Šarić Kukuljica.

Diplomirala je na Akademiji dramske umjetnost u Zagrebu u klasi Helene Buljan i Doris Šarić Kukuljica.

Doris Šarić Kukuljica (Mare) iznimno je uvjerljiva kao iskusna žena koja je svašta doživjela i više je ništa zlo ne može iznenaditi (barem tako dugo dok ima skrivenu bočicu iz koje često potegne gutljaj), dok je Ana Begić svoju Gjive uobličila snažnom energijom sluškinje koja će poslušati naredbe nadređenih kad baš mora, ali će uvijek imati svoje mišljenje.

Upravitelja grada utjelovio je Vili Matula, njegovu ženu Nina Violić, a ostatak sjajne glumačke ekipe čine Karla Brbić, Jadranka Đokić, Sreten Mokrović, Doris Šarić Kukuljica, Filip Nola, Robert Ugrina, Jan Kerekeš, Miha Bezeljak te Edvin Liverić.

Doris Šarić Kukuljica (Jokasta) kao da zna od samog početka, potvrda njenog znanja mora dovesti do samoubojstva, dok kao okamenjena korina brončanog doba Helade ostaje na sceni do kraja.

Bit će to ujedno i prigoda da ZKM pokaže sve ovosezonske prinove u ansamblu, jer iako Arkadinu i Trepljova igraju već znani zekaemovci Doris Šarić Kukuljica i Krešimir Mikić, Zarečnaja i Trigorin bit će Jadranka Đokić i Sreten Mokrović, dok se kao Šamrajev pojavljuje Milivoj Beader.

" Cijela moja generacija nastupala je tijekom studija na Igrama gdje smo na početku statirali, zatim dobivali čast da izgovorimo jednu, dvije rečenice, a tek nakon nekoliko godina dobili smo prave uloge ", rekla je Doris Šarić Kukuljica.

Ana Marija Bokor predstavila je film Lica glumice s aktericama: Anom Begić, Bojanom Gregorić-Vejzović, Doris Šarić-Kukuljicom i Marijom Sekelez, koje su bile nominirane za Nagrade hrvatskoga glumišta 2007.

Ona se i publici najviše svidjela sudeći prema reakcijama, ali vjerojatno samo zato što je glumica Doris Šarić Kukuljica dobro skinula romski naglasak.

Svakako treba istaknuti Doris Šarić-Kukuljicu koja tumači lik Martinove pobožne majke.

Ajmo plesati, kaže lik ciganke u izrazito duhovitoj i šarmantnoj izvedbi Doris Šarić - Kukuljice kao bijeg iz (mnogi bi rekli) bezizlazne borbe s neimaštinom.

Režija Ivice Šimića jednostavna je i učinkovita te se u potpunosti oslanja na četvero sjajnih glumaca: Vitomiru Lončar (s kojom će se alternirati, u budućim izvedbama, Doris Šarić Kukuljica), Natašu Janjić, Ivicu Zadra i Borisa Svrtana.

Kralja Edipa tumači maestralni Mislav Čavajda, kojemu je ovo i debi na Ljetnim igrama, Doris Šarić Kukuljica igra njegovu majku Jokastu, Tiresija tumači Vili Matula, Kreonta Livio Badurina, svećenika Dražen Čuček, pastira Vladimir Dulić, glasnika Jelena Lopatić, a u dramskom zboru se pojavljuju studenti Akademije dramskih umjetnosti iz Zagreba.

Ali glumice koje vrlo cijenim, Doris Šarić-Kukuljica, Urša Raukar i Nataša Dorčić, molile su me da ih ne ostavim i da ipak radim s njima.

Osvrnuvši na scenska uprizorenja klasičnih uloga (primjerice Anu Karenjinu Doris Šarić Kukuljice ili Rostandovu Roksanu u ulozi Olge Pakalović) odnosno provokativne inscenacije i izvedbe bliske performansu, u kojima je moguće otkriti slojevitu osjetilnost u povezivanju razigranog pristupa umjetničkom činu, s jedne strane i intelektualnog odnosa spram umjetničke tradicije, na drugoj strani autorica jasno ukazuje (izdvojivši istraživačke projekte poput primjerice Točke Vilima Matule) i na važnost izvođačeva tijela (koji uprizoruje višestruki identitet svojstven suvremenom čovjeku i koji se samospoznajom trudi upoznati svijet), ali i na tjelesno sjećanje utemeljeno na zapažanju kako je tijelo u pokretu neodvojivo od pogleda na svijet.