Doručkujem ponekad ali i to su većinom sendvići i jogurti jednostavno nemogu ujutro jesti ništa slatko ili pahuljice.

Otišao sam baki da nešto doručkujem.

Kada doručkujem ja sam svjestan radnje koju vršim.

pitam se ako bih pred godinu dana otišla na put, a da apsolutno nikoga u autobusu ne poznajem. ne bih. čujem cerekanje sa zadnjeg sjedišta. pogledam na prazno mjesto do mene i primjetim svoju raspadajuću torbu, vratim pogled na prozor pa uzmem crveni milky way minute i janu da doručkujem.

Sad ne mogu jest.Gadi mi se pomisao na hranu.Ujutro nešto malo doručkujem i do slijedećeg doručka sam mirna..;)

Zbog obveza obično samo doručkujem, ručati ne stignem jer idem u dvije škole, maturantica sam u Općoj gimnaziji i Glazbenoj školi... zato jedem nešto malo, salatu ili juhicu, a večeru često nastojim izbjegavati, zbog linije.

Ustao sam kasnije nego inače, dovoljno rano da doručkujem i stignem na avion.

Poželio sam da legnem u svoj krevet, da doručkujem sa Marijom, Ivanom i ćaćom, ma poželio sam sve njih.

Doručkujem u nekoj uličici iza Nevskog Prospekta, a onda preko Marsovog polja idem prema mostu Trojstva (Troitskiy Most) i prelazim Nevu.

trudim se održavati svoju vitalnost, rano ustajem, doručkujem, krećem se, družim... ali svejedno nemam uvijek energije ni volje funkcionirati najbolje.

Po savetu instruktora fitnesa počnem sa brzim hodanjem (koje mi se činilo da je brzo, O Bože kako je bilo teško pokrenuti 100 kg) i plivanjem (a tek se javno svući u kostim), za početak izbacila večeru i krenula da doručkujem mlevenu mešavinu semenki i muslija sa jogurtom.... brzo hodala najmanje 5 km svaki dan i plivala vikendom 2 km ukupno, i zaista oslabim 11 kg.to me tako okuraži da rešim iz korena da promenin način života, ishrana, navike (ostavila cigarete posle 20 god.).... sada sam kao zmaj, ništa mi nije teško, odavno trčim 3 - 5 km svaki dan, svaki drugi plivam od 600 m-1km ne silim previše, hranim se 80 % svežom hranom i povrće i voće, jako malo solim, ništa ne pržim, slatkiše samo u posebnim prilikama.... od prošle godine nisam popila ni jednu jedinu tabletu... imam 62 kg i izgledam 10 god. mlađe (od one sa početka priče)

Doručkujem najdalje do sedam sati ujutro, prije odlaska u selo po spizu, govori Majčina koja je umjerena u jelu i piću, uvijek optimistična i radosna.

Ujutro kupim prtljagu, doručkujem s Jeffom, homoseksualcem kojemu su fetiš koža i lanci, vozim se busom do vlaka, spašavam 130 teškog Indijanca koji na zadnjem sjedalu dobiva težak epileptički napad (guram mu u usta gumenu dršku koju sam potrgao sa štange, zovem 911), zatim sjedam na vlak kojim putujem do Window Rocka, gdje dolazim u kuću Indijanke Char Kruger, kontakt koji mi je dao Dušan.

3. Doručkujem li zobene, ječmene, ražene pahuljice?

No, rezultati pokazuju kako se zdravo hrani samo 37,5 posto učenika koji su odgovorili: Obilno doručkujem kod kuće, ručam kuhane i raznovrsne namirnice, večeram laganu hranu, a u međuobrocima pojedem voće, dok ih je čak 31,3 posto odgovorilo: Doručkujem burek, pizzu ili kroasan, za ručak pojedem meso s krumpirom uglavnom bez povrća, večeram topli sendvič, a u međuobrocima su na meniju čips, čokolada....

Da, čim se probudim i doručkujem.

bio je zimsko jutro, kiša, mračnije nego inače, grmilo je, vjetar je tako jako puhao da je lomio grane, nisam mislio da bi itko bio vani po takvom vremenu, u jednom trenutku je nestalo struje tak da sam pomislio da bi bilo dobro da izađem iz sobe i doručkujem, spustio sam se u kuhinju a kuća je bila sablasno prazna, nije mi bilo roditelja iako su trebali biti u kući... ušao sam u bratovu sobu a ona neuredna kao da je netko nešto tražio u njoj... spustim se opet u kuhinju otvorim frižider i vidim da je prazan, apsolutno ničega u njemu...: eek: a s kata kuće su dopirali stravični glasovi, stenjanje nekakvo... ne znam... tad sam se bojao za svoj život, bio sam prestrašen mislio sam da ću umrjeti kad za pol sata (koje sam proveo u strahu za vlastiti život) se otvaraju vrata i u tom trenutku se struja vraća u kuću... na vratima vidim svoje roditelje koji su se upravo vratili iz konzuma, bili su u kupnji... kad sam vidio da su kupili kruh i salamu prestao sam se bojati da ću umrjeti od gladi...

' Ne doručkujem, za vrijeme pauze na poslu uzmem što mi dođe pod ruku, najedem se za ručak, a večere niti nemam jer nisam više gladna.

Stoga sam otišla u ljekarnu i sama bez recepta kupila Reductil i u 6 dana sam skinula 3 kg (i tako došla na 91 kg), s tim da već neko vrijeme idem na aerobik 2 puta tjedno po sat vremena, Reductil popijem ujutro natašte, odmah poslije doručkujem (pretežno voće), uopće ne osijećam glad preko dana, ali se prisilim ručati oko 3 - 4 poslijepodne (uglavnom nemasno i bez kruha) i poslije ništa.

Dakle, probudim se ko i svakog dana, doručkujem, sjednem za komp i krenem rješavat važnije mejlove, pošaljem neke upute, potvrdim sastanak u 14 sati i krenem malo na blog.

Dva mjeseca samo doručkujem, pa ručam, pa jopet doručkujem, pa ručam, pa primjećujete da ne spominjem večeru.Nema ni bilo kakvog alkohola.

tak i ja, uvijek mi je u torbi banana (ili pola banane: o) i komadić kruha il keksa.. al evo današnjeg jelovnika: ujutro u 7 cica, tj 2 cice u 8; " užicala " od mene 3 - 4 - 5 žlica muslija s jogurtom (to mi je trik; kao, ja doručkujem al računam da će me užicati i to će ujedno biti jedino što će eventualno ujutro pojesti) (oko 9 nudila bananu, kekse, kruh, ništa) od 10 - 11:30 bila u vrtiću gdje nije ništa jela u 11 i30 kad sam došla po nju cica (slijedi nutkanje kruhom, keksom, ništa..) u 13:15 zaspala u nosiljci, kad smo došli doma, još malo posisala u polusnu (ponudila sam joj da ne rikne od gladi) u 15 h probudila se gladna vičući HAM HAM pojela, sad ćete reći da lažem, al oko 10 žlica batata sa maslinovim uljem (jer ostatak obroka nije bio zgotovljen jer se probudila prerano)..: 503: i ne, ne, ne počela vikati. to je to. gotov obrok. da, imala je svoju zdjelicu i svoju žlicu, njome je hranila mene.

O i mi, pogotovo ja, smo mrzovoljni ujutro, ali hrana nam popravi raspoloženje: D Plus mi živimo s njegovima, da doručkujem u boravku doručkovala bi s njegovom mamom.

Doručkujem, puno integralnog, voće kao prvi obrok ujutro, manje kave, tri puta tjedno na sat boksa.

Nekako ne doručkujem u zadnje vrijeme.

To mu dođe negdje oko 13 sati, jer dižem se oko 10, pa onda mi treba jedan sat da se sasvim razbudim, pa dok se spremim, pa dok popijem jednu kavu pa drugu kavu eto ti začas prošlo podne i tako se kod mene uvijek rano popodne poklopi s tim mojim ranim jutrom, pa onda izlazim uvijek po najjačem suncu, (sva sreća da nikad ništa ne doručkujem, jer kad bih još pripremala doručak i jela, ne bi me bilo na ulici do predveče).

počet ću sa onom koja je najrazvikanija i ima najbolji PR... to je naravno tataratata kemoterapija. lijek je se zove taksel. noć prije dobijem dvije injekcije kortikosteroida (da ne bi došlo do alergija) u guzicu u razmaku od šest sati. prošli put me tako nabola s igletinom u gluteus da sam fino osjetila i onaj puk, trenutak kad igla ulazi u mišić.ajajaj bljuv bljuv. al sama sam kriva, nisam opustila guzicu. e dobro, i onda se ujutro probudim, doručkujem pa me napiknu ne te vrećice i čekam 3 - 5 sati da to iscuri.

Zanimljivo, kad rano ustanem normalno doručkujem samo u hotelima i to ako je švedski stol.

Obično doručkujem mlijeko, kukuruzne pahuljice, kavu i cigarete.

Doručkujem obavezno, pola litre mleka sa slatkim baškotima, ili keksima.