A čujte, to su dostatni razlozi zašto dosađujem @Tigiju da mi nabavi dobro vino.

antere.... ne koristim ja samo www, mob i to.... imam i ostale zanimacije... al to ostavim za subotu..... u petak se dosađujem doma... a u subotu je krv i meso..... hahahaha......

Jako sam uzbuđena jer sam juče izgubila veru u pozorište i već se dugo, predugo dosađujem u pozorištu.

Ima li smisla da Vam dosađujem sa svojim dosadnim danom.

a onda sam toliko razdragan i razigran da dosađujem svima oko sebe..

sjedim ja tako jednom u jednom klubu, pomalo se dosađujem jer vrijeme je već da krenem kući, a moram čekati prijateljicu da obavi neke razgovore. sjedim i mislim svoje kad mi se obrati tip koji je sjedio u blizini.

Svejedno, iako je Kajin loš kandidat, iako je njegova priča šuplja a kontekst u kojem stvara veliku anti-IDS-ovsku koaliciju prepun slabih točaka (hajde da vam ne dosađujem i da spomenem tek najočitiju: jedno od bitnih istarskih pitanja je izgradnja nove Termoelektrane Plomin, koja bi po Kajinovim dosadašnjim javnim istupima trebala biti na plin, dok SDP, Kajinova nova platforma, zastupa pogonsko gorivo ugljen), IDS-ov kandidat za župana, Valter Flego, ne bi se smio opustiti.

Ne dosađujem se nego razmišljam o poslu

Jest da nismo dočekali neki od Falcovih hitova ili barem numeru iz legendarnog Dirty dancinga (hm, mogla bi ga ići sad pogledat na novo kupljenom DVD-u na kiosku Tiska), i iako me Fotosinteza nagovarala da odem žicat DJ-e (ali jednostavno nisam taj tip da cupkam, dosađujem, vučem DJ-e za rukav, a sve iz potrebe da budem uber cool), ali nema veze.

Sad sijedim na poslu i dosađujem se, nema žive duše... pa tko bi i išao van po ovom vremenu?

Jer im dosađujem, jer kad hodam, ili se vozim, gledam oko sebe te primjećujem događaje, stvari, nešto što može biti zanimljivo svima, ne samo dežurnom novinaru.

Cijenjena gospođo Cigler, povremeno radi drugih obveza a ponekad i iz želje da Vam ne dosađujem preskočim uključenje na Vaš blog.

- Zla sreća vrgla me je pred vas, te mjesto zanimiva kola mlade gospode evo mene ovdje da vam svojom nevještinom dosađujem.

firefly 05. Travanj 2010. 17:51:12 bravo kide, iskustvo i duboko analiziranje govore iz tebe.. pa vidiš drugu stvar, kad već imamo postojeće poljske puteve gdje se prevrćemo, grebemo, uništavamo vozila, bi li se složio sa mnom da se uglavnom nabavljaju neprimjerena vozila bar za naše područje.. nismo mi krivi što ti netko kupi vozilo, a nema pojma gdje i u koju svrhu ti ga daje na korištenje... ma volio bih onog malog bremacha iz postrojbe, nego grdosije od sofisticiranih unimog-a ili glomazne cisterne.. ove potonje još nekako mogu proći jer su nam potrebne...... nije preventiva samo lijepljenje plakata ili spot na tv-u, ne možeš ti čovjeku dati do znanja koju štetu može nemarom izazvati.. nije štos ni u omasovljavanju snaga, ako te iste snage nemaju iskustva.. možeš ih obući i opremiti ne znam na koji način, ali čovjek s ulice koji dolazi zbog plaće ne može biti uvijek kvalitetan.. hvala ti za razmišljanje o sezonskim plaćama iako su neki sezonci preplaćeni za svoj rad, a neki potplaćeni, no to nije toliko bitno.. do prije par godina nismo imali ništa pa smo opet trčali... brojka od deset zrakoplova je prilično ohrabrujuća ukoliko su svi ispravni..... kad bih pričao o 2007. g. mogao bih danima, a ništa ne bih rekao.. kolika preventiva je bila ili nije, nije bitno, jer kad ti se nasade piromani uz nemarne poljoprivrednike, pa i prodaja građevinskog zemljišta, zaludu bi nas bilo i 100.000...... pozdrav svima i oprostite ako pomalo dosađujem svojim komentarima

Perica se obraća ocu: ' Tata, tata, kako leti avion? ' ' Ne znam, sine. ' ' A kako brod ne potone? ' ' Nemam pojma, Perice. ' ' Tata, a kako radi TV? ' ' Ne znam, sine. ' Malo kasnije: ' Tata, dosađujem li ja tebi kad te stalno nešto pitam? ' ' Ne, sine, jer kako ćeš naučiti ako ne pitaš? '

KLIKNI... da i jel vam se sviđa taj moj famozni drugi blogh??????? nisam ga još sredila al ' hocu... ma sam se vi lijepo odmarajte još ovih par dana na prazicima... kad se sjetim kolko toga imam za učit.... šmrc-a moram-a, neda mi se još u srijedu pišemo ispit u crkvi sad za krizmu... i dobili smo četiri velika lista (((((brdo toga)))) za naučit, a ja naravno nisam ništa.... i tako vam se ja dosađujem.. u ovih par dana je umrlo tako puno ljudi tu kod mene.... za plakat, a svi skoro od raka..... ma ne želim pričat opće o tome.... ajte ljudi moji bok i pussa svima i lolim vaSSSSSSSSS...... PA-PA

I eto, dok čekam realizaciju kredita i kupnju groba koji će meni u konačnici osigurat laptop (i vječna lovišta), dosađujem se i pokušavam ignorirat Konculovu knjigu koja bulji u mene sa stola i sve govori: " Međeduuuuuu, konjinoooooo, mamlazeeeee, kako si uspio dobit jedan iz zemljopisa aj mi to matere objasniiiiii, i to još kod Prusineeeeeeeeeee " Idem joj udovoljit i barem je otvorit da prestane srat, nemam živaca slušat još i halucinaciju koja mi govori da sam kralj morona (Ne) vidimo se sutra

Da nemam stalno dojam da vam dosađujem.

To je bio njegov način da smiri savjest zato što se ja ` dosađujem `.

Zasigurno ste čitali, pa da ne dosađujem ponavljajući poznato.

Ako ne želiš da ti pripadam, dopusti mi barem da ti dosađujem; ostavi me u muci da te tražim, a da te ne nađem.

Dosađujem mu kuknjavom i on me sa prezirom gleda i iskorištavam njegovu trenutačnu neopreznost: udaram ga stisnutim šakama po vratu, udarac je jak i nemilosrdan i policajac pada.

Carlose, uh, ostat ću na ovom blogu da ne dosađujem ekipi koja se bavi teškim životnim problemima.

O muzici se nema šta puno pričati da ne dosađujem sa pohvalama, no samo da se zna nije bila isključivo jazz večer iako je naglasak bio na njemu, nego je bilo i klasike, rocka i malo Vangelisa.

zovem se Jelica i imam naročit problem, veoma ozbiljan jer radim na autobusnom kolodvoru gdje najavljujem dolaske i odlaske autobusa, a problem je, naime, u tome što jednom kad započnem rečenicu, nikako da je dovršim do kraja nego nastavljam dodavati digresije i pojašnjenja (kako potrebna, tako i nepotrebna), dosjetke i zaključke, skačem s teme na temu i taman kad čovjek pomisli da bih mogla doći do kraja rečenice, vratim se opet na početak pa krenem nanovo, uz naravno varijacije i nove rukavce razmišljanja, što sve skupa nema smisla jer, istini za volju, nije moje razmišljanje toliko kompleksno i genijalno da bih sad to trebala pojašnjavati kroz kilometarske rečenice, uz to je i ovo stanje veoma nezgodno jer bih trebala na poslu reći ' Autobus iz Varaždina pristiže na peron 1 ', a ja onda još razvežem o Varaždinu, povijesti Varaždina, mom kumu koji živi tamo i tako dalje (da vas ne opterećujem sad) pa sam morala uzeti bolovanje, a i dobro da sam ga uzela jer mislim da je cijela ova moja verbalna litanija (koje nije bilo do pred koji mjesec) uzrokovana time što sam uzela i pročitala Proustov ciklus U potrazi za izgubljenim vremenom jer mi je trebalo nešto dugačko da čitam dok se dosađujem na poslu (ove bestselere sam sve pročitala uzduž i poprijeko) i eto, nisam ni dovršila Put k onom šašavom Swannu i već sam se razvezala nadugo i naširoko, kao nezakonito dijete Prousta i Krleže, i mada sam u početku fascinirala ljude oko sebe, sad vidim da se ljudi otuđuju od mene, da prijateljice brzo ispijaju kavu da mogu što prije pobjeći, da me muž, inače fin i blag čovjek rijetke kose, počeo grubo prekidati usred rečenice, da me moje dvoje djece, anđelaka, sin i kćer, više uopće ne slušaju doduše, to je možda povezano s pubertetom u koji bi, silom prilika, trebali ući; valja ovdje dodati i osobne tegobe, da me grlo počinje stezati i svrbiti kad primijetim da se približavam kraju rečenice i da mi nedostaje riječi, zbog čega sam morala posegnuti za jezičnim knjigama i bitno proširiti svoj skromni vokabular, inače sam srednja stručna sprema, sve kako bih mogla održati ritam rečenice i voziti dalje, a možete zamisliti koliko mi je teško čitati i učiti nove riječi, te općenito planirati svoje vrijeme, dok istovremeno pokušavam dovršiti neku kratku rečenicu koju sam započela ranije tog dana... (kraj rečenice poznat ordinaciji, op. dr.)

Evo me na informatici.. dosađujem se.. ne znam više šta da gledam po netu.

Kod mene ništa novo, pomalo se dosađujem i sazno sam da imamo feštu u nedjelju.

Možda se pitate zašto vam dosađujem s temom koju ste i tako pročitali u novinama, i da na svijetu ima puno važnijih tema od teenagerki nezadovoljnih svojim izgledom, i kakve to konačno ima veze s današnjim evanđeljem?

oni koji su procitali onaj dio posta kojeg sam upravo obrisala... znaju o cemu je post zapravo.. izbrisala sam onaj dio jer mislim da nije dobar.. makar vise nista nije dobro.. gubim nadu za sve.. nada je sve manja i uvijek umire prva.. jedva cekam srijedu.. onda idem na naj glas.. s brumecom.. idemo pogledati nase frendove.. hm.. da.. frendove.. stvarno ne znam kaj ocekivati od srijede.. ne znam kaj bu se dogodilo.. cak se i bojim.. makar nemam cega.. ali.. bojim se.. i poslije te srijede.. pitala budem se.. cega sam se bojala? sve je bilo uredu.. u cetvrtak mi je rođendan.. 15. - i.. wow.. mislim da ga nebudem slavila.. ovaj tjedan pisemo 8 testova, ja se nisam nist ucila.. a nedelja je.. skoro pa bu vecer.. i dosađujem se.. danas je rođendan nekome.. aha.. znam kome.. mojem bivsem.. ah.. nem mu cestitala.. nismo niti ostali u kontaktu.. no dobro dosta o tome.. neda mi se.. pisati.. celo vreme razmisljam o srijedi.. nede mi z glave.a moram ici.. i ocu ici.. ali..

Volim gledati " macho muškarci ", " zabranjenu ljubav ", " pod istim krovom " i " rossenne ". Taj dio dana od 12 do 3 h nekak izdržim, al kad dodje nekih 4 - 5 h tu žegaru ne mogu podnijeti, onda budem živčana, sam drečim, ne znam gdje da budem... oa onda dodje tata s posla... onda ili negdje odemo (((ipak u autu imamo klimu-na svu sreću))) ili se ja još uvijek dosađujem, pa onda malo idem na interenet ((mislim ne malo nego punoooooo)) i tak.