Crtić je govorio o sedam patuljaka koji u svojoj kućici žive dosadnim životom i žele pronaći uzbuđenja.

Nisan zna da je sramota živit " običnim, regularnim, dosadnim životom " bez puškaranja po kafićima.

Jara (Horacio Camandule), nadzornik sigurnosti u trgovačkom centru živi ispraznim, dosadnim životom između posla, play stationa i heavy metala.

Ma ne živn baš u prošlosti kako se katkad u dnevnicima čini, oni su mahom neki unutarnji monolozi koji katkad dolaze i prolaze, u principu živim sasvim normalnim, prosječnim, " dosadnim " životom, sa realnom perspektivom budućeg oca koji umoran dolazi sa posla i zaspe na kauču u dnevnom boravku ispred televizora nakon dvije porcije graha:)

Glumci-amateri, on - voditelj pošte u ranim pedesetima, neženja, s dosadnim životom malog, provincijskog mjesta, sa svojim golubovima na balkonu i kartanjem subotom.

U mravljoj koloniji u kojoj žive milijuni mrava Z je radnik koji posjećuje psihijatra, jer je nezadovoljan svojim napornim poslom i dosadnim životom.

OK, OK, znam što ćete mi reći neš ' ti novosti u tome Splićani sigurno žive udobnim i bezbrižnim, ali dosadnim životom obilja kad svako malo požele biti netko drugi.

Ja sam sasvim obična djevojka i živim normalnim, pa čak i dosadnim životom, a većina afera o kojima se piše potpuno je izmišljena "

Nebiste vjerovali o koliko ja tema mogu pisati post, ali nikako da skupim volje da počnem tako da ću vas još malo zamarat sa svojim jako zabavnim i nimalo dosadnim životom.

Nakon par mjeseci odradio sam civilnu, nastavio s mojim dosadnim životom.

Kad se danas osvrnem na vrijeme kad smo živjeli u sobici, ne može se reći da su to bili osobito loši dani, pa čak niti lošiji od ostalih, jer na kraju, svi su naši dani bili isti, mi smo uopće živjeli vrlo dosadnim životom, jer tako je uostalom slučaj sa svim ljudima koji žele nešto veliko napraviti, ostaviti trag, to zahtijeva odricanje, ali opet, ne može se reći da nam je bilo loše, to se nikako ne može reći, ne sa svim našim meditacijama, druženjima, sa svom mašću, jer masti smo, i to nije bilo najmanje važno, baš u sobici imali najviše, jer Debeli je tih dana lučio kao lud, pitali smo se koje su granice ljudskog organizma, pitali smo se gdje je tome kraj, a mast je samo izlazila, u potocima, jer očito su mu klima i zrak u sobici odgovarali, ipak je ovdje bio začet, a možda je neku ulogu igralo i to što mu je Gizer na uho puštao onu grozomornu simfoniju mačjeg zbora, koju je u onoj stisci, eto takav je on bio, ipak uspio snimiti na mobitel, možda je to Debelom godilo, pa je zato mast rasla brže, jer ta je metoda već bila oprobana na kravama, na krumpiru i na gljivama, a napokon, ipak je i Debeli, ma koliko mi to željeli ili ne željeli priznati, bio neka vrsta gljive, ogromne gljive, nasađen na svoja kolica kao na teglu, i to teglu koja će se svakog časa rasprsnuti, toliko je pustio korienje, a pustili smo ga i mi, u sobici, jer svima nam se ovdje sviđalo, bio je to dobrodošao predah, gotovo kao odmor, odmor od onog mučnog podruma, u kojem se dogodilo toliko nelijepih stvari koje su nas noću, u snu, morile, odavno već zbog toga nismo mogli zaspati ako ne bismo uzeli mast, doduše, ni u sobici nismo mogli zaspati bez masti, ali ipak, trebao nam je taj predah, od Banože, za kojeg smo odavno strahovali da je Debelom već na tragu, a to zaista ne bismo mogli podnijeti, naime, da Debeli bude uhapšen, možda i osuđen, bilo bi to, istina, zasluženo, ta ipak je on sve one grozne stvari počinio, ali morali smo misliti i na sebe, na svoju budućnost, a kako bismo mi podnijeli taj udarac, kako bi ga podnio Vjeko, kako bez svog supatnika, kako bez masti, kako bismo da, to je zaista bilo ono najgore kako bismo meditirali, kako, kako

Kad neka uđe u moj zračni prostor može se uskoro pozdraviti sa svojim dosadnim životom.