I to je i samo to, uvjereni su turopoljski plemenitaši, jedina i puna istina o postanku riječi »cravate«, a sve ostalo uključujući i onu zlobnu etimološku doskočicu da je francuski jezik obogaćen glagolom »cravater« (što znači: uhititi) u znak sjećanja na prirodu posla što su ga obavljali hrvatski plaćenici spada u domenu brbljarija i koještarija.