Žena normalno hoda po cesti i mi je slikamo... cijelo vrijeme samo čekamo pravi trenutak kao bi je uslikali... jel to normalno ljudi moji... nije, da ga jebeš, nije... ova cesta je veoma specifična i simbolična.Naime, zadnju večer naša profa naručila je pizze za sve male virtuoze kako bi ih nagradila za sve učinjeno do sada... Pizze su poprilično kasnile i svi su već postajali nervozni, sa ĐUKOM skupa... Kasnila je pizza oko 2 sata pa smo ĐUKA, profa, philip, dinamo, zagonetni dječak i ja krenuli na recepciju pričekati dostavljača pizze... Zasjeli smo za neki stol u neke fotelje kada je ĐUKA počela sipati šale i napadati našega Dinama... veli on: " Da mi zovemo Matoša pa da mu kažemo da on dođe do sobe jer sad će pizze a ne zna za to, a sigurno je gladan. " a uletava ĐUKA: " Ne zvati Matoša, ne zvati Matoša, ne zvati, ne... pizze još nisu došle, ne zvati, kakav Matoš... sve ćemo u moju sobu. " Uglavnom profa i Džukica su se cijelo vrijeme nasmijavale zajedno s nama i bilo nam je baš lijepo.Najsretniji je bio trenutak kada su došle pizze... svima su nam oči bile gladne... profa je prvo prigovorila dostavljaču jer kasni što je i u redu s njezine strane jer neki od virtuoza su propustili večeru kako bi rasteretili želudac... Na to profino prigovaranje dostavljač je imao odgovor: " Pa šta se vi derete na mene, tko ste vi meni da se derete na mene... vi meni niste ništa... znam da kasnim ali što ja tu mogu, puno je to pizza... " Profa i ĐUKA su se malo zgražavale jer je dostavljač još i račun zaboravio... pa nije normalan... No ubrzo zatim bilo je: " Ajmo brzo sve u moju sobu, sve pizze u moju sobu.... h, h, h, h, h, h, h, h.... sve ćemo ih strpat u moju sobu pa ćemo ih tamo razvrstat i razdijelit... ajde, ajde, sve u moju sobu, sve u moju sobu.... h, h, h, h, h, h.... " Pa ta ĐUKA nije normalna... žena nas je napala ajmo u moju sobu s pizzama... pa čekaj malo... ali bilo je to lijepo i simpatično i ništa joj se ne zamjera... naprotiv ĐUKA je još više voljena zbog te situacije..