Ali kultura čitanja kod nas je uništena već u vrijeme kad je trebala stasati i kad je u većini drugih europskih država i stasala u drugoj polovici 19. stoljeća i to upravo ovim grubim rezom i prelaskom s kajkavskog i čakavskog jezika na puno siromašniji štokavski, pri čemu je tim rezom odbačena i sva kajkavska književnost koja je do tada nastala (ona je odbačena u potpunosti upravo zato što je kajkavski dominirao dotadašnjom književnošću kao i zato što je kajkavski kao jezik bio aktualan na prostorima sjeverne Hrvatske dakle na prostoru glavnog grada i državne administracije koji su morali biti poštokavljeni) dok je čakavska kao manje opasna donekle opstala, iako bitno marginalizirana.