- okrenuti oči u sebe - večernji se mrak medeno talasa - noćno se jezero bjelasa kao srebrna ženska put pod crnom koprenom - oblaci popiše mjesečinu - ruže bujne kao pjena - u mom oku ugasne njegovo - pozobao bezimeni grob - kao da cvijeće zbori sa zvijezdama - imam slabost suze samo za ženu - ne živi sve što je živo - kao pijani leptir - za pravu sreću čovjek nema riječi, jer je riječ dijete muke i nevolje - izgubivši oduševljenje za ženu bez kojega ne mogu biti umjetnik - najbolji dokaz za propadanje čovjeka je ovo propadanje ljubavi - sadašnji ljudi su najviše radi toga toliko slabi i nesretni, jer je danas i ljubav privilegij, povlastica stališa koji ne ljube jer imaju odviše, kao sirotinja što ne ljubi jer ima premalo - lomeći zamrznutu koru na snijegu - oblaci se viju kao plaštevi - golo granje šuškara i klepeće kao kosti mrtvačke - smota se kao perec i usne - vlažni se krovovi krijesijahu kao riblja ljuska na suncu - divan je zajecao pod njim - melankolični zvuk retreta - zalahoriše zrakom dva-tri akorda - pjesma je plamtjela sa čistih usana paleći mu srce i mozak - Sunce sjeda kupajući u zlatan plamen vrhove brežuljaka, a nada nj se nadvio oblak kao nad oko krvava obrva - vjetar mu gura svoju zračnu šaku u grlo - odbljeskuje zlatom i atlasom kao da se oko njega savio dio duge - za grlo kao da mu se objesilo klatno najvećeg... zvona - uskoci jezde kroz visoko žito kao u čamcu po zelenom jezeru - leptiri prše kao oživjelo šareno cvijeće - kroz lišće, tu zelenu šumsku kosu - pregristi suze - dršće zrak kao laka paučina - hrče kao seoske orgulje - silom rastopljenog olova - u kostima krpetine od mesa - duša mi se razlila u more - padam kao paket od kože i kostiju

Nad prasnim seoskim putem dršće vazduh kao laka paučina.

Sin je znao da to mati radi zbog njega, znao je da ga ona ne može vidjeti gdje dršće u sobi došavši iz škole i previja se od gladi na starom divanu.

I za nekoliko dana moći će tvoje ruke, u kojima, vidim dršće ovaj list papira, prinijeti Ocu zajedno sa velikom, sniježno bijelom hostijom, jednu malu, koju ću svaki dan stavljati na tvoju patenu po svojim žrtvama.

Ali da je morao kojoj novoj ličnosti i opet reći naglas, da mu je majka umrla, njegove bi riječi drhtale kao pred Marijom: tako dršće nevježa đak kad prvi put odgovara na ispitu ili početnik za debija.

Blijede su joj i pootvorene usne oko kojih dršće grozničav smijeh.

Kako to da Isus, Sin Božji, dršće kao slabić gledajući na fizičku smrt na križu?

Zar nisu tisuće i tisuće kršćana u narednim stoljećima išli na rimske križeve i u arene pred lavove s pjesmom na usnama, a ipak ovdje začetnik njihova spasenja pred križem dršće kao zadnji slabić.

Al kad vidiš da četnik dršće već sto godina nije zbog vas, i nije odusta od mora di se kupaš nikad niti će.

Bilo je zanimljivo gledati kako pojedinci imaju tremu, bore se, crvene se, dršće im glas, ali ipak nastavljaju s čitanjem.

Posebno je snažan tekst i knjizi proroka Jeremije: Bez prestanka živo na njega mislim i srce mi dršće za njega od nježne samilosti. Nježnost i samilost u hrvatskom prijevodu dobro odabrane riječi pojašnjene su slikom ustreptalog srca.

Dršće od straha i moli svoju amajliju: Jao, spasi me, molim te

Klobučić mu stoji nahero, a na njem dršće pijetlovo pero; jako tijelo odjeveno je zobunom od crne kadife, a na prsima bijeli se platnen križ, o boku visi mu sablja, za pojasom samokres, na ramenu prijeti gvozden bat; uz njega bubnja silovito bubnjar, odjeven odrpanom haljom zemaljske vojske, pod širokim šeširom, a za njim dižu se nad glavama čopora sjekire, kose, sablje i puške.

Pol vijeka stoji pred vama ta nenadana zagonetka - Uskoci Senjani - ta kost u mletačkom grlu; vaši se državnici o tom znojili, vaši admirali o tom mučili, vaši se generali o tom sramotili - da, slavna Venecija prima ranu za ranom, sramotu za sramotom od šake divljaka, gospodarica Jadranskog mora dršće na Jadranskom moru.

Meni se već ruke tresu, glas dršće, objašnjavam dežunoj liječnici da smo jutros vadili nalaze koje druga dr nije imala vremena ni očitati, da je temperatura stala nakom 2,5 dana, al se osip značajno pojačao, da imam Veliko dijete koje za 2 dana ide na operaciju i trebao bi do tad ostati zdrav... Ona me smiruje, kaže, ovo kod Malog je tipična viroza koja započinje visokom temperaturom, a zavšava osipom i to je to.

Ima neko doba sve me čežnja mori, Sve mi nešto srce uzdiše i gori; Pa ti nemam, brate, ni mira ni stanka, Nego duge noći ja bdijem bez sanka I stišavam srce i njime se mučim, Pa do zore tako pameti ga učim; Ali ludo srce ne čuje šta zborim, Nego me sve pati udarima gorim, I dršće i strepi, kao list sa pruta, I zove me tamo odmah preko puta, Pod širokim dudom od stoljetnih dana Gdje kućica stoji krečom okrečana, Pa kô da su vjetri snijeg nanijeli - Spram jarkoga sunca ona se bijeli, A noću, kad jasna mjesečina grane, Pod širokim dudom sva treptati stane...

Jedan vliki zelembać, obamro između dviju stijena, izgleda kao smaragdna ogrlica zaboravljena tu od jedn kraljice, i jedan grozd šišmiša koji snivaju, kao dragocjeni luster od oniksa. Sijeno koje visi iz gornjih jasala nije to više trava: to su niti i niti čistog srebra koje dršće u zraku dražešću rasuštenihpramova kose.

Nedaleko, u grmićima, zašuštao lahor, a pramak njezine mekane kose što je bio spuznuo preko desne sljepoočice počeo da dršće na uznemirenu zraku.

I Dorici - ah, dobri Bože - dršće malo nevino srce, usne joj se žedno pomiču, glatkom toplom puti struji raskošan prelestan žar, i ona u taj čas ima tek jednu želju, ona ne čezne ni za čim drugim nego da joj je biti u njegovu naručju i da joj je opet onakav žarki plameni cjelov

Dršće usprkos grozici koja ga izgara.

Napinje se cijelo tijelo; u posljednjem od ta tri grča ono je kao nategnuti luk, koji dršće, užas je to gledati, a zatim moćan krik, nezamisliv za ono iscrpljeno tijelo, otme se, razdire zrak, »veliki krik« o kome govore Evandelja, a koji je prvi dio riječi: »Mama«... i više ništa.

Sve je to u pridušenu svjetlu zimskoga dana tonulo u polutamnim sjenama, a ipak svjetlucalo nježnim blijeskom koji je strujio iz bijeloga snijega, baš kao u crkvi u predvečerje, kad na tamnim zidovima dršće trak vječne luči.

Dršće kao Adam kada ga ispudilo iz raja.

" Stani ", rekoh, " zašto derete? " " To je drugi rukopis, ne vrijedi. " " Zašto ne vrijedi? " pitam ja, a ruke mi podrhtavaju i glas mi dršće.

Eto, na istoku bijeli se dan, po vrhovima dršće zora.

Bio je dan u koji srce lako dršće, dah se žudan ojačava, oko širom otvoreno i bistro žedno pije i neumorno roni u sve: u svaku travku, grudicu, busen, brazdu, batvo.

Za ovaj posljednji autor kaže: od udaraca svjetionik dršće, ali ta četvrta kula još i danas prkosi svim olujama. Tako barem piše u knjizi Mornari i brodovi.

U njenom se plavom oku caklila suza, njene su se grudi nadimale, širile, a srce se stislo kao malena ptičica koja dršće pred zimom.

Da živi kralj - i silni ovaj div Uspriječio se kano lave živ I gleda polje, krvcu onu gleda, I blijedi - dršće - - u svoj hoda šator, Al svuda grijeh i ubojnički zator; Aj, grijeh, aj, grijeh, koj ' okajat se ne da

Zastrepila ona od prevelike radosti, dršće ona kao tanana jasika.