Vidio sam, kako mu usta grozničavo dršću, a na licu mu bilo toliko beskrajne, vječne tuge - na tom starom, u taj čas toliko bijednom, toliko razrovanom licu, kako još do toga časa nigdje ne vidjeh.

I dok mi u ruci dršću daljinski, kamerman se pribacuje na Tadića, a on - priznojio se u odjelu, poznato je naimen da talijanska odjela nisu prozračna ko domaća čoja, a tekar cipele na nogama - ubiše.

Poslije Batorićeve pripovijetke opažala se na licu sviju neka blijeđa boja, Štefici se Petroviću dapače vidjelo kako mu okrajci " liberalnoga " ovratnika dršću.

Kada drugi put dođe, to znaju i đavli i dršću, ne će na križ, nego će donieti sve ono o čemu je pisano.

One uzeše, poniješe sa sobom moje uzdahe, poljupce, moje suze, moje boli, moje radosti - a ostaviše meni svoje - i to je ono što spaja nebo sa zemljom, pred čime mnogi dršću a mnogi slatkost nalaze - to su one niti što nas i sada vežu.

Knjiga o Jobu 41:16 - 20 (Daničić) govori:« Kad se digne, dršću junaci, i od straha očišćaju se od grijeha svojih.

Markova crkva, tapetirana mramorjem, šarama i urezima, gdje poput zavjesa i zastora igraju na plafonu mozaici; igraju ma da se ne pomiču i - dršću.

Ako je potrebna bilo kakva vjera i sam đavao će se spasiti jer nam sama Biblija kaže da đavli vjeruju i dršću.

Bije nas jad, mori nas glad, gori nam kuća, pusto nam je polje, starci strepe od silovite ruke, žene nam dršću od bezbožna bijesa, a zakon naš davni, ta neokaljana svetinja naših otaca, u prahu leži i zloradim bijesom gazi ga nemila noga.

Dva dječarca, među njima djevojčica: i sitni prstići već dršću od dodira...

Zvijezde kao kapljice rose dršću na njegovoj zlatnoj mreži.

" U svojoj popularnoj knjizi Ja i svagdanja stvaranost piše pod naslovom Ja i smrt: Kolikogod smrt bila misterij, kršćani pred njom ne dršću kao nevjernici i skeptici

Inače ne bi imalo smisla, pa i Biblija kaže da i đavli vjeruju i dršću jer znaju što ih čeka na kraju puta.

Grudi su joj raskrivene i dršću, po bijelom vratu svijaju se raspuštene kose i katkada zatrepeću kao da ih je tihani vjetar zanjihao.

One znaju tko je Isus i da je pred njima, one dršću, tresu se, mole i zaklinju tužno da ih ne tjera

" Misijska nedjelja nema ni noći, ni ponoći, nego je to vječna zora, vječna nada Njegove misijske molitve: " Dođi kraljevstvo Tvoje " " Dok tijelo grozničavo gori i ruke dršću, kod oltara svojega Ti me čuvaj, Veliki Svećeniče, Bože moj, koji razveseljuješ moju mladost.

No kad se nađu takva dva junaka što ne uzmiču ni pedlja jedan pred drugim - ne znadu koji je " naš ", i tada srca dršću a lica blijede.

On koji je utišao divlje valove i hodao po uzburkanom jezeru, koji je učinio da đavoli dršću a bolest bježi, koji je otvarao oči slijepima i pozivao umrle u život prinio je sebe kao žrtvu na križu, a sve to iz ljubavi prema tebi.

Melodije i njima sukladne harmonije u Mahlerovoj glazbi dršću i plaću od teško podnošljive količine patnje ili Kierkegaardovim rječnikom rečeno, nemirno ispunjeni tonovi zaraženi su onom istom bolešću na smrt pred kojom smo svi neizlječivi početnici.

Pali anđeli inače imaju vjeru ali oslonjenu na strah i mržnju, pa neprestano dršću.

Sve je to apostol Jakov izrazio kratkom rečenicom: »I đavli vjeruju i dršću.« (Jak 2,19)

Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog o, Jahve, ozdravi me jer dršću kosti moje. (Psalam 6,3)

Iskreno, jedva sam čekao da izađe nova knjiga nekog iz te zloglasne utorkaške bande iz Hvaranina, pa da se malo zajebavam s tom precijenjenom grupom pisaca koju dokoni svirači kupcu hrvatske književnosti u napadima paranoje pretvaraju u najmoćniji klan hrvatske kulture, pred kojim dršću kritičari, mladi pisci, izdavači i doajeni.

Arsen bi sio, jer mu noge užasno dršću.

O, tako su onda mekani kao tijesto, kad im noge dršću, i usijane se nosnice lijepe, i znoj teče, a krv je navrla u glavu.

Ulazi Zaharija i pozdravlja: »Mir Gospodnji pravednicima.« »Da« reče Joakim, »moli se za naš mir, jer naša srca dršću u prinosu kao što je drhtalo Abrahamovo dok je uzlazio na goru, a mi nećemo naći druge žrtve, da otkupimo ovu.

I đavli vjeruju, i dršću (Jak 2,19).

Ali neka - podignu seljak glavu - još stoji Ilija i Matija i gospoda dršću.

U pročelja posjedavši, gipkom riječi sv Ä jet zdrave, Kad se svrši nazdravica, iz topova rika grune, Od tamjana ne vidi se, kad se rane zakrvave. ⠀ Vječna misli, što da dršću bespomoćnoj harfi strune ⠀

Potrka osjeti da mu ruke dršću.