Nije da mi je ta ludilo draga ali dok tehnika ne donese način da i moj miš tu dođe na svoje, držaću se opipljivijih stvari.

vozim auto nepoznatom uskom cestom. nebo je propuštalo kao stari hrđavi kotao. vjetar je glasno pjevao Orff-ovu Carminu Burano, a visoka sasušena trava hvatala je ritam melodije. stari su hrastovi uz cestu rasipali lišće kao vlastelin zlatnike ubogoj sirotinji. iznenada farovi u daljini obasjaše nekakvu spodobu. maleni je čovječuljak u zelenoj pelerini od jute sjedio na nakrivljenom bijelom kamenom stupu pored ceste na kome je broj kilometara već izbljedio. stao sam i ponudio da ga povezem. nasmijao se veselo, dok su mu se hladne kišne kapi s lica sljevale na sijedu bradu i kapale s nje u jednoličnom ritmu kao stari vodeni sat. drhtao je onako mokar i promrzao. pojačao sam grijanje i ponudio mu kutiju s keksom. jao je mljackajući i pogledavao me klimajući glavom. kutiju je ispraznio nakon nekoliko kilometara i bez pitanja otpio veliki gutljaj soka što je stajao u držaću pored sjedala. podrignuo je zvučno, protegnuo se, zjevnuo i zaspao kao malo dijete. auto je trošio kilometre kao generali vojnike u velikom ratu. mjesec se nakratko pojavio između oblaka da mi kaže« ovdje sam, još uvijek te pazim », a maleni je čovječuljak hrkao kao stara šumarska pila. probudi se iznenada, kao što je i zaspao, ogleda se oko sebe, pogleda u cestu i reče: - stani, ovdje izlazim ovdje je izgledalo kao i tamo gdje sam ga pokupio, kao da sam sve ovo vrijeme vozio u krug. - hvala na vožnji, hrani i piću. - sačekaj rekao sam. tko si ti maleni čovječe? od kuda dolaziš? kamo ideš? reci bar ime - ja sam Zli Patuljak, stojim uz cestu i činim razne pakosti vozačima što tuda prolaze, kvarim im motore, bušim gume... ali ti se ne boj, prema meni si bio dobar, pa ću ti za nagradu ispuniti jednu želju. baš nešto i nisam sklon dozvoljavati drugima da ispunjavaju moje želje, o njima se brinem sam, ali bilo bi glupa ne uzeti je kad se već nudi. dobro mali čovječe, ako je tako, evo ti želja: hoću da sam u centru zbivanja, da sam na visokom položaju, da uvijek imam dobre ideje i odašiljem svijetu velike misli i da mi vjeruju i kada lažem, da sam stalno obasjan svjetlom i da su sve oči uprte u mene. - bit će tako nedaleko odavde, uz samu cestu, jedan je motel. prespavaj u njemu i kad se probudiš želja će ti biti ispunjena rekao je čovječuljak i otišao u kišnu noć. nedugo zatim u daljini su zasvjetlili prozori kao oči vile. motel kraj puta, oronuo i star, nepočišćena soba i drveni krevet. zaspao sam. probudio sam se u velikom gradu, stajao sam u centru zbivanja, obasjan reflektorima, a svi su zastajali i gledali u mene diveći se postao sam

Dobro, malo si me smirio al ' držaću ih ja na oku, za svaki slučaj.

vitomire držaću se teme suci imaju apsolutnu moć kod presuda kako novinarima tako i svim ostalim već sam pisao da takav sustav suđenja nije dobar porota je po meni puno bolje rješenje jer sudac u tom slučaju određuje kaznu, a ne krivicu no kakvi god bili zakoni sud je nažalost taj koji će odlučiti o sudbini novinara i njegovog pisanja umjesto činjenica kao u slučaju despot činjenice su dokazale da je lagao ali sudac je rekao da mu namjera nije bila lagati???????? to se zove gatanje iliti direktiva

Klima, Libiamo nel ' lieti calici ili Quatro Staggione u liniji, dobro podešeno sjedalo (visoko od poda za što uspravnije sjedenje, naslon za glavu točno di treba bit, ispod tjemena, stolac udaljen tak da su ruke blago pokvrčene), servo volan i čitljivi, informativni instrumenti, hladni sok u držaću za limenke, novčanik sa stotinama eura u đepu od vrata i kurtoni u pretincu od suvozača.

Neću da idem u šire elaboriranje i držaću se samo osnovnog povoda zbog kojeg se javljam, tvoje pogubne kadrovske kombinatorike.