2. onaj drugi, intigantni dio priče je jedan segment priče o dogovorenom ratu, koji pašk (o) vrloješto izbjegava izrijekom navesti, jasno je i zašto naime, priča ide ovako: hrvatske su banke, tako i ZABA svoj novac (baveznu rezervu, devize...) držale u narodnoj banci u beogradu. kad je došlo do raspada države hrvatske bnke te novce više nikada nisu vidjele. službena (tuđmanova) verzija priče ide ovako: novac koji je zaglavio u BG hrvatska je država preuzela na sebe - izdala je obveznice (zadužila se) i vratila te novce svojim građanima. moj dodatak: nekorrektno je od pojedinih znalaca koji trube da je hrvatski dug 1991 bio oko 3 milijarde dolara, kad je stvarni dug bio više nego duplo veći s obzirom da je toliko iznosio novac " izgubljen " u BG. neslužbena (kačinarijeva) verzija priče ide ovako: ZABA nije novac stavljala u BG ego u strane banke koje i spominje. kad je krenuo rat, ZABA je rekla da je novac u BG, a novac je zaporavo bio u New Yorku, Londonu, Parizu i kojekuda.